Blog

Riley Sager: Preživjele | by Čitam Gledam Slušam

Ovu sam knjigu “uškicala” prošlog ljeta u knjižnici i nekako mi je pobjegla. Nakon toga ju nikako nisam uspjela ponovo uloviti. Upečatljiva naslovnica, s tri ogromna natpisa koji pozivaju na čitanje i otkrivanje te jedne tajne. Nisam htjela previše zabadati nos u recenzije jer me bilo strah da ću previše otkriti. U raznim komentarima su se spominjali slasher horori i puno krvi, nešto slično američkim filmovima iz osamdesetih u kojima skupinu napaljenih tinejdžera poubija pomahnitali muškarac, bez nekog posebnog razloga. Gledala sam slasher horore, ponekad su i smiješni koliko su apsurdni, krvavi i divlji.

Odlučila ja napokon uzeti u ruke Preživjele, čak pomalo u strahu da je neću ni moći čitati od tolikih groznih scena. A nisam hrabra kad su horori u pitanju, ne baš.

Dobila sam triler, dobar psihološki triler, odmjeren, uz jako spor tempo do neke polovice knjige.

Quinn je jedna od tri preživjele djevojke iz tri različita masakra koja su se dogodila na različitim mjestima u Americi. Tako ih mediji i nazivaju: Posljednje djevojke. Quinn se svih deset godina odupirala tom nazivu, tvrdoglavo odbijajući prisjetiti se noći kada je jedan luđak usmrtio njene najbolje prijatelje. Borova koliba je mjesto na koje Quinn nikada više ne želi kročiti. Ubrzo se mora suočiti s prošlošću, kad joj se odjednom u životu pojavi još jedna Preživjela, Samantha Boyd, gruba i uporna djevojka koja želi natjerati Quinn da izbaci emocije i srdžbu koje svih tih godina savršeno skriva. Treća Preživjela je počinila samoubojstvo. Lisina smrt je šokirala Quinn i njen se isplanirani svijet polako počinje urušavati. Gubi nadzor nad samom sobom, nije sigurna kome vjerovati, ali malo pomalo počinje otkrivati mnoge tajne. Možda se ubrzo sjeti i što se dogodilo te noći?

Ne mogu reći da me se roman nije dojmio. Naprotiv, ovo je jedan zanimljiv triler kojem ne nedostaje napetosti. Prva trećina polako gradi tenzije, jako se dobro upoznajemo s glavnim likovima, njihovim vrlinama i manama, a posebice problemima. Paralelno s otkrivanjem istine pratimo i događaje koji su se prije deset godina dogodili u Borovoj kolibi. E tu nailazim na maleni problem. Nedostaje mi dijelova u kojima autor opisuje što se ustvari dogodilo. Očekivala sam tu stravu i užas, htjela sam se bojati jer je to cilj horora, ali na kraju sam ipak dobila prvenstveno jedan roman s igrom mačke i miša. Čitatelj više ne zna tko je kriv, tko laže, tko govori istinu, a tko glumi. I to nije uopće loše jer je jako dobro izvedeno. Ali, kad očekuješ jedno, a dobiješ drugo, mali komadić razočaranja se mora pojaviti. Da ne spominjem koliko me glavni lik nervirao. Čak me ni ta njena naivnost u nekim situacijama koja je tipična za ovakav žanr (posebice ako ga svrstamo u horor), već to njeno savršeno upakirano ponašanje. Razumljivo je zašto se tako ponašala, ali meni je jednostavno bilo previše.

Kako se približavamo kraju, roman ubrzava i to toliko naglo da sam se zapitala je li mu uopće trebao tako dugačak uvod. Poglavlja su sve kraća, izmjenjuju se prošlost i sadašnjost te odjednom dolazimo do šokantnog kraja, zadnjih pedesetak stranica koje su definitivno poboljšale sveukupni dojam. Vrlo inteligentno i jako dobro promišljeno, za mene i u potpunosti neočekivano.

Preživjele preporučam svima koji vole trilere, malo žešće i ipak krvavije od uobičajenih. Svejedno, ne bih rekla da je roman čistokrvni horor jer mu, po mom mišljenju, nedostaje još više brutalnosti i grozota (obzirom da se karakterizira kao slasher). Sve u svemu, vrijedan je čitanja, nije predvidljiv i druga polovica jako vuče jer je čitatelj suočen s vlastitim neudomicama i sumnjama koje jednostavno moraju biti razjašnjene.

Preživjele

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>