Nakon mučne prve godine, Violet i dalje ne vjeruje da je uspjela preživjeti. Od parapeta do zmajeva; život joj je postala konstantna opasna borba. Vršidba ju je skoro koštala glave, ali sada nije ni svjesna što ju tek čeka. Od novog podzapovjednika do starih neprijatelja, Violet i njeni suborci moraju dati sve od sebe da prežive. Uz to, tu je Xaden. Xaden je iznevjerio njeno povjerenje i tajio od nje bitne stvari. Hoće li uspjeti pronaći put jedan k drugome i vratiti se na stare? Iako je krhka i mala, Violet postaje jedna od moćnijih jahača nesvjesna svoje moći i snage.

Kada sam završila s čitanjem Četvrtog krila, zaista nisam očekivala da će mi se Željezni plamen jednako toliko svidjeti. Prvo je bilo: „okej, ovo je prava debeljuca. Čitati ću mjesec dana”. I zatim: „ne može biti isto toliko dobra knjiga”. E pa, bila sam u krivu u vezi oboje. Knjigu sam pročitala u svega par dana i bila mi je fantastična. Iako mi je prvi dio i dalje favorit jer nisam dosad čitala previše ovaj žanr, tako da me oduševio (i zbog nje ću se okušati u drugim fantasy knjigama). Ali Željezni plamen je odmah za petom. Odlično je to što se toliko toga događa, brz je tempo i nema rupa. Događaju se neočekivani obrati, i opet se vraćaju stari iritantni (ali jednako tako i novi) likovi. Zbog nekih sam okretala s očima dok sam se zbog drugih hihotala (khm Xaden, ovo ide tebe). Šalu na stranu, stvarno je napeto. Zavrzlame i, pa mogu reći, neočekivani šokovi. Odlično mi je to kamo je autorica knjige krenula i što su ubačeni neki pomalo i jezivi stvorovi. Jako dobro osmišljeni. Od poante tog lika do izgleda. Mogu reći, ako još niste čitali, krenite. Isplati se. Znam da neke plaši broj stranica i ne žele uopće krenuti sa serijalom, ali ne dajte se smesti. Čita se jako brzo.

Sada malo o likovima. Koliko god voli Violet, toliko me i iritirala u pojedinim situacijama. Tako i sa Xadenom. Niste mala djeca, sjednite i razgovarajte. Da, Violet je bila povrijeđena. Ali imaš jezik, reci mu sve. A ne da moramo čekati pola knjiga i čitati o vašim prepiranjima. Jednako i sa Xadenom. Ne moraš uvijek biti muškarčina i samo u sebi razmišljati koliko ti je stalo do nje. Razgovarajte, ljudi moji. Znam da je ovo bio „build up” cijele priče, ali malo je predugo trajalo. Njih dvoje u kombinaciji su top; kao suborci ali i kao par. Shvaćam da je autorica htjela dati do znanja koliko je Violet bila povrijeđena zbog svega što se dogodilo na prvoj godini (i s mojim najdražim likom koji je umro), ali odužilo se sve. I onda kada je došla scena s prijestoljem, sve sam oprostila. Ups. Što ja mogu, slaba sam na likove koji znaju što rade. Sve im oprostim.

Moram priznati da su mi apsolutni favoriti u ovoj knjizi prijatelji od Violet i Xadena. Nosili su ovu knjigu. Što humorom što zbog predanosti svojim prijateljima. Predivni su. Jedva čekam 3. dio i da se vratim u taj svijet.

Ako volite ovaj žanr, ali ako i niste fan; čitajte. Nije ovo samo priča o zmajevima nego i o ljubavi, hrabrosti i snazi. Snazi koju svi mi imamo u sebi i pokažemo kada postane teško i moramo se boriti u životu. Možda ne s mitskim stvorenjima, ali s demonima protiv kojih se borimo kroz cijeli život.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Željezni plamen

Objava Rebecca Yarros: Željezni plamen pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Objava Rebecca Yarros: Četvrto krilo pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Charlie Jordan jednu zimsku noć putuje kući baki. Želeći se maknuti od fakulteta i činjenice da je serijski ubojica usmrtio njenu najbolju prijateljicu, Charlie se nalazi u opasnosti. Sjeda u auto s čovjekom za kojeg sumnja da je upravo taj ubojica. Uz njene halucinacije, kako da zna što je istina a što projekcija u njezinoj glavi? Charlie mora ostati pribrana i preživjeti noć.

Moram priznati da me nijedna knjiga dosada nije ovako zbunila kao ova. Više od nekoliko puta sam se izgubila i nisam shvaćala što se događa tj. što je stvarnost, je li to zapravo Charliena mašta. Toliko pitanja, a odgovori teže dolaze.

Shvaćam zašto je Charlie takva kakva je. Život kakav je imala i koji joj nikako nije kretao na bolje. Nesretni događaji; gubitak roditelja pa najbolje prijateljice. Kako se oduprijeti tuzi i negativi? Vidim da je dosta ljudi Charlie išla na živce, ali ja se ne slažem. Mlada djevojka koja je pronalazila utočište i snagu u jednostavnijim stvarima iako joj je to štetilo u istoj mjeri. Nestvarni svijet u koji je tonula nije pomagao u situaciji u kojoj se nalazila.

A sada dolazimo do te “situacije”. Ta vožnja auta i monotonija meni je davala određeni šarm. Ako bi to bila ispravna riječ. Ja

inače volim kada u knjigama imamo takve situacije gdje se jednostavno voze, šeću, trče, razgovaraju na klupici… nebitno. Nikada se ne fokusiram na sam taj čin već i na ono što možda drugi ne primjećuju; kada pisac opisuje krajolik. Kao u ovom slučaju to je zima, snijeg, noć… pa čak i ti zatamnjeni prozori, auti koji prolaze kraj njih i anksioznost koju Charlie proživljava. Strah, odvajanje te mješanje stvarnosti s javom. Je li zaista ubojica njen suputnik? Toliko toga odjednom zapravo.

Kako sam gore spomenula, na trenutke sam se baš zbunila i nisam znala što se događa. Shvaćam da je to i bio cilj autora. Ali moj mozak to nije mogao odmah povezati. Ali naš negativac mi se jako svidio. Nisam mogla pretpostaviti je li zaista kriv iako nam sama knjiga to servira odmah na početku i ne možeš pomisliti drugačije. Htjela sam ostati ravnodušna do samog kraja jer mi je on kao njen suputnik bio odličan. Veliki plus za lika koji sluša odličnu muziku i zabavan je (okej, znam da ovo krivo zvuči i znam da ako netko sluša dobru glazbu ne znači da je dobra osoba).

Recenziju pročitajte i na linku 🙂

https://fokusnahit.com/proizvod/prezivjeti-noc/

Objava Riley Sager: Preživjeti noć| pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Uporno sam čekala posljednji dio serijala i napokon je stigao. I čekanje se isplatilo jer je ispunio moja očekivanja. Mogu reći da mi je ovo najdraži nastavak i lijepo je zaokružio sve ove priče koje sam čitala.

Malo drame, suza i nećkanja, ali najviše od svega ljubavi. Čak mi se i svidjelo to što je ta ljubav trajala toliko dugo i sve te godine dok Emery i Jack napokon nisu pronašli put jedno drugome.

Emery, osoba kojoj je bilo teško otvoriti se i imala je problema s povjerenjem, pogotovo prema muškarcima i Jack koji joj to nimalo nije olakšavao.

Ali rekla bih da je to poanta i čar ove knjige. Emery je svejedno riskirala i prepustila se osjećajima. Život se svodi na rizike. Hoćeš li biti sretan, hoćeš li riskirati i promjeniti život? Možda na bolje, možda na gore. Nitko od nas ne zna što nas čeka nakon, pa tako i Emery. Ali u njenom slučaju, isplatilo se riskirati.

Možete pretpostaviti kako je knjiga završila, ali ja sa sigurnošću mogu reći da mi se ovaj posljednji nastavak najviše svidio. Drugačiji je od ostalih jer su zapravo i sami likovi drugačiji.

Ovaj će mi serijal nedostajati. To je ono što sam stalno ponavljala i uvijek budem; kakvu posebnu čar knjige daju kada se toliko vežemo za likove i nikada nam nije lako pozdraviti se s njima. Ali opet, uvijek im se možemo iznova vratiti, zar ne?

Ovo zasigurno nije posljedni roman Samanthe Young što ću pročitati, samo se nadam da su druge knjige jednako dobre kao i ove!

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Jedina stvar

Objava Samantha Young: Jedina stvar pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Predblagdansko doba za Callu i Jonu je sve samo ne jednostavno. Dolaze im roditelji koji će provesti božićne blagdane s njima. Drame i napetosti neće nedostajat. Ono što je trebalo biti lagodno, obiteljsko druženje malo se zakompliciralo. Pritisci oko vjenčanja, jesu li odredili datum te Jonah i njegov očuh; njihove svađe ne prestaju. Hoće li Calla i Jonah uspjeti smiriti situaciju ili popustiti pod pritiskom?

Novelu “Zauvijek divlji” sam ekspresno pročitala. Volim prethodne knjige i veliki sam fan svega što nam je spisateljica dala kada je napisala ovu knjigu.

Sretna sam i sjetna u isto vrijeme. Sretna jer je prekrasno zaokružena cijela priča i moj najdraži ljubavni par je dobio kraj kakav je zaslužio. A sjetna jer se opraštamo od njih.

Kratka, ali slatka priča u kojoj upoznajemo majku i očuha našeg jetija, pripreme za vjenčanje i malo obiteljske drame. Željela sam da ova novela ne bude novela nego jedan ogroman roman, ali eto, sada malo pretjerujem. Naravno da sam bila žalosna kada sam došla do epiloga. Je li bilo suza? Nećete nikada saznati.

“Od toga kako kuća izgleda važnije je to što je ona moj dom u koji se svakog dana rado vraćam. Ali još se radije vraćam u naručje ovog muškarca.”

Ali ipak mi vjerujte kada vam kažem da je to zapravo sasvim dovoljno priče da se pozdravimo s Aljaskom i našim protagonostima. Da saznamo kako će se, otprilike, odvijati dalje njihovi životi. Ostalo je na nama da u svojoj glavi pokušamo zamisliti kako će se sve nastaviti.

Osobni razvoj Calle od prve knjige do treće je ogroman. Iako je meni osobno oduvijek draga, znam da je mnogima bila pomalo iritantna. Jonah koji po meni nema mana, ovdje je jednako zabavan i šarmantan. Naravno, šalim se. Imao je i on svoje mušice u prethodnim knjigama. Ali jednako kao Calla, sazrio je i sa svakom knjigom sve su više shvaćali što je bitno i koliko ih ljubav može promijeniti kao osobe.

Božić u zraku, snijeg i prekrasna kuća u kojoj žive stvaraju dojam ugodne atmosfere. Vjerojatno ću oko svakog Božića uzimati novelu u ruke.

Zauvijek moj najdraži serijal i par. Jako mi je žao što se moram rastati od njih, ali to je čar čitanja. Zar ne? Vežeš se za likove, ne zaboravljaš njih niti svijet u kojemu žive. Ono u što sam sigurna, knjigama ću se uvijek vraćati i nadam se jednog dana posjetiti Aljasku.

“Ne želim slušati što drugi misle da bismo trebali. Ne želim se vjenčati u Torontu niti u Oslu. Želim se vjenčati ovdje i sad. Na Aljaski, gdje sam te upoznao, zaljubio se u tebe i gdje sam se s tobom skrasio.”

Pročitajte Zauvijek divlji. Pozdravite se s njima kako priliči, uz smijeh i zabavnu priču. I naravno Jonah, moj najdraži jeti koji me nikada ne ostavlja ravnodušnom.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Zauvijek divlji

Objava K. A. Tucker: Zauvijek divlji pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Još jedan roman kojeg je K.A. Tucker napisala je pročitan. Iskreno ne mogu reći da je na mene ostavio istu reakciju kao ostale knjige, ali ima svoj poseban šarm. Stil pisanja je jednostavan, čitak i tih dvjestotinjak stranica zaista se brzo pročitaju i vrijeme prođe u trenu.

“Ušuljao se u mene, prigušio sve alarme, osvojio moji intimu i sad može uzeti ono što ne želim dat”

Prošlost koju Kacey pokušava zakopati je zaista tužna i srcedrapajuća. Najgore od svega je to što se takve stvari nažalost događaju i to sve ćešće. A zatim i taj PTSP od kojeg pati, a nikako se ne želi suočiti. Tužna sudbina njenih brižnih, a opet lijepa (ako to mogu tako nazvati) priča o snažnoj djevojci koja ne odustaje zbog svoje sestre i bori se za nju. A pogotovo kada u priču ulazi njena susjeda sa svojom kćerkicom. Pravi prijatelji su uvijek uz nas. U dobru i zlu.

Nažalost, ali odmah sam pretpostavila priču o Trentu, ali to nije umanjilo doživljaj njihovog zaljubljivanja i sitnica koje su dolazile s vremenom. Pogotovo kada su počeli padati njeni zidovi kojima se pokušavala ograditi i zabranjivala ljudima da joj priđu blizu. Naravno, klišej. Ali jedan lijep, sladak klišej. Neka poglavlja i situacije su mi bile dosta naivne. Primjerice, to što Kacey nije previše ispitivala Trenta o njegovoj prošlosti, dok je on želio znati sve što se njoj dogodilo. Jednostavno mi je u glavi bilo, curo trgni se. A onda u isto vrijeme, stvaralo nam je tak misterij kako će se stvari odviti i kako će nam je spisateljica to “servirati”.

“Mrziš me, zar ne? Mora da me mrziš. Ne mogu si pomoći, ja sam slomljena osoba.”

Dirnula me priča o praštanju. Svima nama dođu trenuci kada nam je teško reći oprosti. Možda u nama proradi neki inat, uvrijedimo se i jednostavno ne želimo praštati pa se zatim nakon nekoliko dana ponašamo kao da se ništa nije dogodilo. Ali sama riječ “oprosti” i taj teret koji padne nam padne s leđa, a i olakšamo suprotnoj strani nas čini toliki lakšima, nekada i boljim ljudima.

“Ne mrzim te. Nikad te me bih mogao mrziti. Daj mi svoje srce, Kacey. Uzimam sve što ide s njim.”

Pogotovo kada je u pitanju neka teška stvar preko koje ne možemo prijeći i ta druga osoba nam od srca oprosti i znaš da će stvari s njima od sada biti lakše. K.A. Tucker nam je to lijepo servirala s ovom pričom. Svi mi prolazimo kroz nešto teško. Možda su nas povrijedili riječima ili nam je netko slomio srce. Kako god. Ali mislim da praštanje s vremenom mora doći. O čemu god je riječ. Jer kako možemo cijeli život živjeti sa zamjeranjem ili gorčinom u nama?

“S Trentom je jednostavno drugačije. Kao da okusiš zrelu lubenicu nakon što si cijeli život bio žedan. On je kao zrak nakon godina provedenih ispod vode. On je poput života.”

Knjiga je lijepa. Nije mi draža od Divljine, ali nije ni loša. To nikako. Ako želite čitati o ljubavi, obitelji i prijateljima za cijeli život, onda je ova knjiga idealna za vas. Vjerujem da će vas priča o sestrama Cleary dirnuti i neće ostaviti ravnodušnima.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Deset malih udaha

Objava K. A. Tucker: Deset malih udaha pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Jessica Niemi, policijska istražiteljica dobiva slučaj koji će nju i njene kolegi potresti kao nijedan dosada. Ubijena Maria Koponen, supruga poznatog spisatelja koji je napisao bestselere o vješticama, pronađena je ubijena na vrlo bizaran način. Kada shvate da je to ubojstvo povezano s knjigama koje je napisao njen suprug, slučaj se još više zakomplicira i ubrzo se pojavljuje još mrtvih. Ubijeni su na grozne načine. Okultni obredi, sotonizam i vještice… sa svim tim, Jessica se mora suočiti ne znajući koliko je zapravo u opasnosti.

“Jeste li ikada vidjeli nešto tako jezivo?” upita Koivuaho, čiji glas dopire negdje iza Jessice, ali ona ga ne čuje. Lice mrtve žene iskešeno je u histeričan smijeh. Čak joj se i oči smiju, što je u potpunom neskladu s činjenicom da je tek maloprije umrla.”

Jako mi je drago da je ovo prva knjiga koju sam pročitala u 2023. Tek sam prošle godine počela otkrivati nordijske pisce i ubrzo se zaljubila u taj način pisanja i u njihovu prirodu. Mračno, hladno i vrlo čitko. Veliki mi je plus to što su poglavlja kratka. Na trenutke me knjiga podsjetila na “Čovjeka od kestena” zbog toga, ali ima tu još nekoliko sitnica koje neću spominjati da nekome ne bih uništila čitanje knjige. Stati ću na vrijeme.

Radnja me jako brzo uvukla, spisatelj nije okolišao i odmah nas je ubacio u samu srž radnje. Otkrili smo tko je zadužen za slučaj i na koji način pristupaju slučaju. Upoznali smo Jessicu te nastavili otkrivati o njoj i njenoj prošlosti kroz cijelu knjigu.

Jedino mi je žao što na neki način imam osjećaj da nisam dovoljno saznala o nekim njenim životnim situacijama, ali kada sam si razmislila, cilj spisatelja je očito bio da ne otkrivamo odmah sve o Jessici. Ali mi se jako svidjela. Hrabra, pomalo slomljena duhom, ali odlučna u svom poslu.

Erne, njen šef, mi je posebno bio drag. Zamjenski otac i podrška kakva joj je bila potrebna. Jedina osoba koja je znala o njenoj prošlosti i demonima s kojima se borila. Jednako takve i bitke koje je morala prolaziti. Jessica ipak nije bila sama. Odlična mi je bila atmosfera između njih i ostatka ekipe. Nadareni, neki bahati a drugi povučeni i pomalo neobični.

“Lovac na vještice” je djelo koje mi je bilo draže čitati po danu. Možda zbog same hladnoće i snijega. Ili zbog kultova i rogatih stvorenja koje bi vidjeli usred bijela dana? Mislim da ovo drugo pobjeđuje.

“Dvorište u kojem Yusuf čuči osvijeljeno je samo bijelim snježnim pokrivačem i uličnim svjetiljkama s one strane živice. Osjeća se izloženim. Pogleda prema osvijetljemom prozoru i onda se opet okrene prema polučovjeku-polukozi, demonu isklesanom u kamenu čije mrtve oči zure točno u kuću.”

Moja jedina zamjerka je sam kraj. Kao da je netko istrgnuo par stranica i nije u potpunosti objašnjeno što se zaista dogodilo. Naravno, zaključimo kako je sve teklo, ali dok sam pročitala, prelistala sam unatrag da uvjerim samu sebe da nisam preskočila koju stranicu ili poglavlje. Ali možda je cilj samog spisatelja da sami zaključimo. A možda ćemo više saznati u sljedećem romanu o Jessici. Vjerujem da tamo nešto više piše o tome. Ali ono u što sam sigurna jest da čitam i drugu knjigu. Zanima me s čime se ekipa sljedeće suočava.

Za kraj mogu reći da sam imala svoje teorije i bila uvjerena tko je kriv i po prvi put sam bila u krivu. Zapravo sam se iznenadila. Čitala sam recenzije gdje su rekli kako je odmah bilo očito, ali… je li? Ne bih se s tim složila.

Mislim da, ako ste imali u planu pročitati ovu knjigu, to trebate odmah učiniti. Jer nema boljeg i idealnijeg vremena od mračnog i pomalo tužnog siječnja.

Recenziju možete pročitati i na blogu 🙂

https://fokusnahit.com/proizvod/lovac-na-vjestice/

Objava Max Seeck: Lovac na vještice pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

______________________________________

“Stvari koje nikad nismo rekli” je treći dio serijala “Šetnica srca”. Nekako su mi te knjige prirasle srcu i nakon svake pročitane, zanima me što se događa u svjetovima tih djevojaka i što ih sve čeka.

Naravno, ovo je tipična ljubavna priča sa sretnim završetkom, ali ja patim na takve stvari. Pogotovo kada je u pitanju seksi muškarac koji je sav savršen. Šala mala, ali to je već normala u knjigama Samanthe Young tako da sam navikla. Ali veliki plus je to što u ovom djelu Dahlia je očito malo punašnija i nije tipična mršavica.

Knjiga nam daje dozu drame i ozbiljnosti. Psihičkog zlostavljanja i traume, tako da nije samo ljubavna (erotska) knjiga. Jedino mi je žao to što su neke stvari u vezi prošlosti i njene obitelji ostale nedorečene. Ali možda nešto saznamo u sljedećoj knjizi.

Ljubavna priča mi je lijepa. Čitamo o ranjivosti, vjernosti nakon toliko godina. Bol koja nikada nije nestala i strah od povezivanja. Ali s dobivenom novom šansom, bol postaje lakša za izdržati. Ljuti me (ali i veseli nekako) to što nam Samantha opet daje “savršenog” muškarca koji uvijek sve shvaća, spreman je za sve i zna što reći u svakoj situaciji. Ali također voli i spreman je učiniti sve za ženu do koje mu je stalo. Pomalo ga čini i nerealnim, ali tko sam ja da sudim?

Dahlia i Michael su poseban par koji si u potpunosti odgovara. A i njena obitelj je lijepo osmišljena. Možda malo previše patetičnosti, izljeva ljubavi ali shvaćam da je spisateljica željela nadoknaditi i pružiti Dahlii sve što je propustila s njima zadnjih 9 godina.

Sve u svemu, ovo je ljubavna priča sa seksi scenama (ovaj put išta pretjerano), knjiga koja me oduševila načinom prijateljstva tih djevojka. Uvijek je bitno imati prijatelje na koje možemo računati i koji nas vole bez obzira na sve. Mislim da mi je to ipak najdraži dio knjige.

Ako želite dozu humora, pikantnih poglavlja i sretnih završetka onda s ovom knjigom nećete pogriješiti. Veliki je plus to što ne morate čitati prethodne djelove da bi znali o čemu se radi!

Stvari koje nikad nismo rekli možete pronaći na: fokusnahit.com/proizvod/stvari-koje-nikad-nismo-rekli/

Objava Samantha Young: Stvari koje nikad nismo rekli pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Hannah i njen dečko putuju za Amsterdam. Nakon odmora u Veneciji idu vlakom na vjenčanje Simonove sestre. Ali nakon što se Hannah slučajno nađe u vagonu koji se odvojio od onog gdje je Simon, ona dolazi u Pariz. Iako misli da za nju dan nije dobro započeo, Léo, Parižanin kojeg je upoznala u vlaku, pokazuje joj sasvim suprotno kada ju vodi tim romantičnim i posebnim gradom.

Knjigu sam pročitala u jednom sjedenju. Doslovno. Uz šalicu kave, par kolačica i omotana dekom. Kada sam ju primila, jednostavno je išlo bez problema. Baš prava knjiga kada ti treba nešto za opuštanje i odmor.

“Kad bih barem mogla svijet opet gledati istim očima. Vratiti se u vrijeme kad sam riskirala i činila štošta samo iz zabave i pretpostavljala da su ljudi u biti dobri, sve dok se ne dokaže suprotno.”

Hannah je jedan jako drag lik. Možda zato što sam se dosta pronašla u njoj. Jako mi je drago da je spisateljica stvorila lik s kojim se mogu poistovjetiti. Napokon ne čitamo o strašno nadarenoj, bogatoj i nevjerojatno samostalnoj ženi. Hannah je jedna jednostavna djevojka, na trenutke smotana i uvijek objeručke prihvati pomoć kada su u pitanju situacije u kojima se ne snalazi baš najbolje. Malo je punije građe (to me posebno razveselilo, NAPOKON nije mršavica savršenih proporcija) i nesigurna je kao pola djevojaka na ovom svijetu.

Mnogo puta sam se vidjela u njoj, nekim razmišljanima ili nedoumicama. Počevši od trena kada je zapela u Parizu i najradije je htjela ostati na kolodvoru, do spoznaje da ipak može biti samostalna, da nije onakva kakvom su je drugi smatrali. Da ono što joj se dogodilo u prošlosti ne definira nju kao osobu. Čitajući razne recenzije na internetu, vidjela sam da nisam jedina.

Svijet je pun nesigurnih djevojaka kojima je potrebna potpora i uvjerenje da su sposobne za puno više nego što misle. A autorica ove knjige je to lijepo dočarala.

“I povrh svega, uspijevala sam izbjeći loše stvari kakve su bile, stalna struja normalnog, osjećaj sređenosti i voljenosti. Nisam pomislila da bih to ikad poželjela promijeniti.”

Uživala sam u opisima Pariza. Romantično, decentno i mirisno. Pod mirisno mislim na hranu. Sve to što je Hannah jela i ja sam željela jesti. Posebno mi je drago to što sam bila u Parizu i znam sve te osjećaje i trenutke kada joj je Léo objašnjavao svaku znamenitost ili ulicu, ponovno sam u mislima bila tamo i sada imam još već želju vratiti se u Pariz.

“Bilo je nečeg katarzičnog u ponovnom boravku ovdje, promatranju Pariza iz perspektive nekoga tko voli svoj gradi i tko mi može pokazati mjesta i reći stvari o njemu zbog kojih on nekako oživi.”

Kemija koju imaju Hannah i Léo je bila krasna. Nije bila pretjerana, uživala sam u prijateljstvu kojem su razvili i u trenucima kada sam shvatila da to prerasta u nešto više. A posebno sam uživala kako je Hannah postajala sve više svoja, kada je shvatila da je sposobna za puno toga te da ne smije dopustiti da ju drugi koče. Léo joj je bio lijep vjetar u leđa.

“Bilo je nešto u viziji Léa i mene kako kružimo Parizom, u tom kratkom vremenu koje smo imali, u načinu na koji mu je kožnata jakna lepršala na vjetru; načinu na koji je učinio da se osjećam kao Audrey Hepburn u Prazniku u Rimu.”

Zaista sam uživala u ovoj knjizi. Jedna tako jednostavna, a opet divna priča. Priča o spoznaji, samopouzdanju i o tome kako se ljubav može pronaći na raznim mjestima. Samo moramo riskirati, ponekad biti spontani i vjerovati da nije sve tako loše ili crno.

Od mene imate ogromne preporuke. Ako volite slow burn romantiku, pomalo drame sa strane ali najviše od svega Pariz. Želite li uživati u ulicama Pariza, onda je ova knjiga savršena za to.

_lovelybookshelf: Zadnja stanica – Pariz (recenzija)

Zadnja stanica – Pariz

Objava Lorraine Brown: Zadnja stanica – Pariz pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Marcus Valentine je ugledan i cijenjen doktor. Kolege ga poštuju, neki ga se i pribojavaju. Izvana nekima simptičan, a nekima ne. Ali Valentine taji mračne tajne. Njegove opsesije koje graniče s bolesnim izlaze na vidjelo nakon što sretne Georgie, ženu koja ga podsjeća na njegovu ljubav iz djetinjstva. A nakon što shvati kako lako može doći do nje, Valentine će učiniti sve da postane njegovom.

Nisam do sada previše doživljavala knjige koje je napisao Peter James. Uvijek su mi nekako bile u prolazu. Pogledala bih sinopsis ali jednostavno nastavila dalje, do sada. Knjiga “Slijedim te” mi se dosta svidjela i iznenadila sam se kako se zapravo brzo čita. Poglavlja nisu duga, a to baš volim. Ne volim inače kada jedno poglavlje ima dvadeset stranica. Ovo je pun pogodak.

“Čuvamo li svi mi neki dio za sebe, daleko od svijeta, daleko čak od i onih, koji su nam najbliži?”

Sviđaju mi se likovi, čak i taj Valentine. Ne on kao sam lik, već kakvim ga je spisatelj stvorio. Od prvog poglavlja mi je bio ljigav i antipatičan. Pretpostavila sam kamo bi stvari mogle voditi, ali me svejedno iznenadilo što se tom negativcu vrti po glavi.

Nova razina opsesije koja je bolesno jeziva i razmišljam si postoje li stvarno takvi ljudi kojima je mozak razvijen da razmišlja na taj način kao da je sve to normalno? Realno, naravno da postoji ali pokušavam se tiješiti da ih nema u mojoj blizini.

Neke situacije su mi se odvijale pomalo naivno. Kako je moguće da ne shvaćaš da nešto nije u redu, da ti netko podvaljuje i pokušava ti uništiti život? Pogotovo kada je bilo toliko dokaza? Ali valjda svi funkcioniramo drugačije. Ne možeš uvijek imati povjerenja u sve ljude. Znala sam to i prije, ali ovo mi je sad bio još jedan dokaz da sam u pravu.

Jako sam zadovoljna s krajem knjige, ali zamjerka mi je to što se sve prebrzo izdogađalo. Nadala sam se detaljnijim razgovorima,  određenim suočavanjima. Voljela bih da smo malo više o tome čitali.

“To mu je bilo najdraže. Igrati se Boga. Ali nije to bilo sve, zar ne? Ako bi se usudio biti iskren sa sobom, bila je tu intimnost sa ženama, nije li? Bilo mu je dopušteno vidjeti ono što je njemu bio sveti gral ženstvenosti; iskusiti dodir i miris. Miris… moći.”

Sve u svemu, baš sam zadovoljna. Sigurna sam da ću pročitati još koju knjigu ovog spisatelja, a ako volite trilere koji se brzo čitaju i želite čitati iz perspektive negativca, knjiga je idealna za vas!

_lovelybookshelf: Slijedim te (recenzija)

Objava Peter James: Slijedim te pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.