Nakon mučne prve godine, Violet i dalje ne vjeruje da je uspjela preživjeti. Od parapeta do zmajeva; život joj je postala konstantna opasna borba. Vršidba ju je skoro koštala glave, ali sada nije ni svjesna što ju tek čeka. Od novog podzapovjednika do starih neprijatelja, Violet i njeni suborci moraju dati sve od sebe da prežive. Uz to, tu je Xaden. Xaden je iznevjerio njeno povjerenje i tajio od nje bitne stvari. Hoće li uspjeti pronaći put jedan k drugome i vratiti se na stare? Iako je krhka i mala, Violet postaje jedna od moćnijih jahača nesvjesna svoje moći i snage.

Kada sam završila s čitanjem Četvrtog krila, zaista nisam očekivala da će mi se Željezni plamen jednako toliko svidjeti. Prvo je bilo: „okej, ovo je prava debeljuca. Čitati ću mjesec dana”. I zatim: „ne može biti isto toliko dobra knjiga”. E pa, bila sam u krivu u vezi oboje. Knjigu sam pročitala u svega par dana i bila mi je fantastična. Iako mi je prvi dio i dalje favorit jer nisam dosad čitala previše ovaj žanr, tako da me oduševio (i zbog nje ću se okušati u drugim fantasy knjigama). Ali Željezni plamen je odmah za petom. Odlično je to što se toliko toga događa, brz je tempo i nema rupa. Događaju se neočekivani obrati, i opet se vraćaju stari iritantni (ali jednako tako i novi) likovi. Zbog nekih sam okretala s očima dok sam se zbog drugih hihotala (khm Xaden, ovo ide tebe). Šalu na stranu, stvarno je napeto. Zavrzlame i, pa mogu reći, neočekivani šokovi. Odlično mi je to kamo je autorica knjige krenula i što su ubačeni neki pomalo i jezivi stvorovi. Jako dobro osmišljeni. Od poante tog lika do izgleda. Mogu reći, ako još niste čitali, krenite. Isplati se. Znam da neke plaši broj stranica i ne žele uopće krenuti sa serijalom, ali ne dajte se smesti. Čita se jako brzo.

Sada malo o likovima. Koliko god voli Violet, toliko me i iritirala u pojedinim situacijama. Tako i sa Xadenom. Niste mala djeca, sjednite i razgovarajte. Da, Violet je bila povrijeđena. Ali imaš jezik, reci mu sve. A ne da moramo čekati pola knjiga i čitati o vašim prepiranjima. Jednako i sa Xadenom. Ne moraš uvijek biti muškarčina i samo u sebi razmišljati koliko ti je stalo do nje. Razgovarajte, ljudi moji. Znam da je ovo bio „build up” cijele priče, ali malo je predugo trajalo. Njih dvoje u kombinaciji su top; kao suborci ali i kao par. Shvaćam da je autorica htjela dati do znanja koliko je Violet bila povrijeđena zbog svega što se dogodilo na prvoj godini (i s mojim najdražim likom koji je umro), ali odužilo se sve. I onda kada je došla scena s prijestoljem, sve sam oprostila. Ups. Što ja mogu, slaba sam na likove koji znaju što rade. Sve im oprostim.

Moram priznati da su mi apsolutni favoriti u ovoj knjizi prijatelji od Violet i Xadena. Nosili su ovu knjigu. Što humorom što zbog predanosti svojim prijateljima. Predivni su. Jedva čekam 3. dio i da se vratim u taj svijet.

Ako volite ovaj žanr, ali ako i niste fan; čitajte. Nije ovo samo priča o zmajevima nego i o ljubavi, hrabrosti i snazi. Snazi koju svi mi imamo u sebi i pokažemo kada postane teško i moramo se boriti u životu. Možda ne s mitskim stvorenjima, ali s demonima protiv kojih se borimo kroz cijeli život.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Željezni plamen

Objava Rebecca Yarros: Željezni plamen pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Objava Rebecca Yarros: Četvrto krilo pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Ne znam je li to do mene i toga što imam sve manje želje čitati young adult romane, ali nisam ostala oduševljena knjigom. Priča je zanimljiva, slatka i jako čitka. Ali previše „tinejdžerske” drame s natruhom erotike. S time da mi baš i nije bilo ugodno čitati o jedva punoljetnoj djevojci koja se upušta u seksualne činove. Ne znam da li to znači da starim jer ću uskoro napuniti trideset godina, ali eto, trenutno je tako. S vremena na vrijeme volim čitati ljubavne priče gdje ima drame u smislu „volim te, ali zaslužuješ bolje od mene”. Ovdje mi je to nekako bilo naporno. Pretpostavila sam kraj jer realno, ljubavna knjiga i da nema sretan završetak? Nikako. Ali kao da se taj kraj prebrzo odvio i zaključio. Taman kada sam bila „okej, hajmo sada malo uživati u njihovoj priči”, ja sam došla do epiloga. I to vrlo slabog epiloga. Da, priča je lijepo zaključena, svi su imali svoj sretan kraj i sve se riješilo. Ali kod mene kao da to nije to. Nažalost.

Njena cimerica mi je bila strašno simpatična, Connor malo manje. Vrlo iritantan i površan lik. „Sve će biti dobro” – to nije odgovor doslovno na svaki problem koji naiđe. Tko bi želio takvu osobu kraj sebe koja ne zna pružiti utjehu? U potpunosti sam bila tim Ashton iako je i on imao svoje crvene zastavice. Livie mi je bila jako draga. Djevojka koja traži sebe i svoj cilj. U strahu od budućnosti jer je svojem ocu dala „obećanje” te s time ima potrebu pod svaku cijenu to ostvariti. I drago mi je što tijekom knjige vidimo koliko ona sazrijeva i shvaća da mora biti samoj sebi prioritet, a ne ona obećanja koja je željela ispuniti jer nije htjela razočarati svoje pokojne roditelje.

Ali ona osoba koja je u potpunosti zasjenila sve u knjizi je Dr. Stayner. Jako simpatičan, smiješan i gurao je Livie prema naprijed. Bio joj je otac kojeg je trebala. Mislim da svatko od nas u životu treba takvu osobu. Ne nužno u obliku doktora. Može to biti prijatelj ili sestra.

Sve u svemu, jedna solidna knjiga koja me nažalost nije ostavila bez teksta. Ako želite čitati o ljubavnih dramama bez neke prevelike radnje osim te ljubavne, „Jedna mala laž” je, po meni, upravo to. Možda da ju ostavite za one dane kada vam je teško ili ste umorni; tada bi vam idealno leglo čitanje jer nema previše razmišljanja!

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Jedna mala laž

Objava K. A. Tucker: Jedna mala laž pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

„Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty. I trebao bih biti mrtav”

Tako počinje priča. Pomalo morbidno, zar ne?

Ovo je prva autobiografija koju sam pročitala. Nevjerojatno brzo kao da je neki žanr koji redovito čitam.

„Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar” je cijeli život glumca M. Perrya u 200 i nešto stranica. Mi obični mali ljudi, fanovi serije „Prijatelji” (sumnjam da itko tko je pročitao ili planira pročitati nije gledao seriju) možemo saznati sve o njegovoj ovisnosti, strahovima i teškom životu kojeg je živio.

„Tko ću biti? Tko god bio, prihvatit ću to kao čovjek koji je konačno poželio okusiti život. Dugo sam se tom opirao i žestoko.”

Inače svaka knjiga koju pročitam probudi u meni neku emociju. Ljutnju, tugu sreću pa čak nekada i dosadu. U ovom su se slučaju pojavile sve navedene emocije. Osim dosade. Dosada nije bila prisutna. Toliko mi ga je bilo žao; što je sve preživio, s kojim se demonima borio. Milijun propuštenih prilika zbog ovisnosti koja ga je u potpunosti preuzela previše puta. Život mu je mogao biti sasvim drugačiji. I sam je bio toga svjestan. Osjetite tu gorčinu, bijes i bol na svakoj stranici. Osjetite čak ljubomoru i zavist iako je sam znao da je bio kriv za sve greške i tragedije koje su mu se događale kroz život. Bio je svjestan svega i preuzima potpunu krivicu.

Strah od ljubavi i vezanja. Koliko je htio obitelj; to je ono što me je najviše pogodilo. I da rasplakalo. Samo je htio biti sretan, riješiti se svojih poroka i biti normalan Matthew. Ali nije znao kako se maknuti od svojih misli i strahova koje je umirivao drogom i alkoholom. A sreća i mir je ono čemu je on težio čitavo to vrijeme. Nebrojeno mnogo rehabilitacija i liječenja. I onda, kada mi znamo kamo je sve to vodilo a on nesvjestan svega što slijedi. To mi je ono najgore od svega. Grozno mi je bilo čitati kako je imao ogromne planove (oženiti se i imati djecu), oprostio sam sebi zbog svega i onda umire na tužan i pomalo besmislen način. Nekoliko puta je spomenuo koliko se bojao smrti. Svaki put kada je bio korak bliže, pribrao se i doveo u red samo da ne umre. To je ono što me je najviše pogodilo i ražalostilo. Njegova vjera u Boga i u sam život je ono što mu je davalo nadu da će se (svaki) put izvući.

„Postoji pakao. Ne dajte da vam itko kaže drugačije. Bio sam ondje, postoji, kraj rasprave. Te noći ja sam bio plijen. Još uvijek sam urlao, borio se zubima i noktima za opstanak. Tišina je značila smrt. Nisam imao pojma koliko sam bio blizu kraja.”

Ovo je jedna iskrena, brutalna i realna autobiografija glumca kojeg svi gledaju kroz ružičaste naočale zbog uloge koje nas je uvijek nasmijavala. Ali bilo je jako, jako daleko od tog. Matthew Perry je volio svoj posao. Volio je nasmijavat ljude do suza i na taj način sam sebi dati do znanja da vrijedi. Da je talentiran i da sa svojim humorom ovaj svijet čini boljim mjestom. Ono što mi je žao je to da on sam nije nikada dovoljno dopustio drugima da isto tako pomažu njemu. Sigurna sam da bi danas bio još uvijek ovdje. Matthew je, po svemu što sam pročitala i mogla zaključiti, bila osoba koja je imala toliko ljubavi u sebi. Koliko god je bio ogorčen, uvijek je lijepo i s toliko ljubavi pisao o svojoj obitelji. I kada je bio ljut na oca ili majku, uvijek bi s poštovanjem spomenuo njihova imena. To koliko su bili pametni, talentirani ili lijepi. Svoje sestre je obožavao. Kolege uvijek jako cijenio. I kada je mislio da da bi se ljudi trebali njemu ispričavati, na kraju je on bio taj koji je molio oprost od svih.

Mislim da nema mnogo umjetnika kao što je on. I mislim da ih ne bude toliko skoro bilo. Ja sam sretna što sam jedna od onih koje je Matthew uvijek nasmijao. Bili to „Prijatelji” ili koji drugi film gdje je glumio. Drago mi je da sam rođena u doba humorističnih serija s vrlo pametnim humorom (Chandler to najbolje potvrđuje).Nakon što sam pročitala ovu knjigu imam određeno poštovanje prema ovom čovjeku koji je prošao toliku kalvariju da bi, iako vrlo kratko, bio sretan.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar

Objava Matthew Perry: Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Cecilia odlazi na godinu dana raditi u očevu tvrtku. Upravo je završila srednju školu, nema prilike uživati u mladenačkom životu jer mora razmišljati o svojoj i majčinoj budućnosti. Spremna na to da će joj idućih godinu dana biti dosadni i bezlični, zatvorena u kući s ocem s kojim nema nikakav odnos, Cecilii u život neplanirano ulaze Sean i njegov najbolji prijatelj Dominic. Momci s tetovažama gavrana i mnogo tajni obilježit će njeno ljeto, ali i ostatak života.

Pa, ne mogu reći da sam bila pripremljena na ono što sam pročitala, ali stvarno nisam očekivala te pikantne situacije. Ovo je prvi roman u kojem sam čitala o poligamiji i ne znam što bih rekla osim da je nešto s čime se dosad nisam susrela i bilo mi je urnebesno čitati o tome.

Realno, ovo je jako zabavna knjiga. Da je neka mudra i napeta radnja, nije. Zapravo nema neke određene radnje osim da Cecelia otkriva sebe, svoju seksualnost i činjenicu da se zaljubljuje u dva muškarca kojima ta činjenica ne smeta.

Sada, Cecelia. Nevjerojatno djetinjasta, okej, uzmimo u obzir da ima samo devetnaest godina i većinu je svog života morala voditi brigu o mami pa nije imala priliku živjeti kako je htjela i zamišljala pa sada nadoknađuje. Ali njena tvrdoglavost i dramatičnost na sve što su joj Sean i Dominic rekli, halo, što si očekivala? Petljaš se sa sumnjivim likovima kojima očito nisu sve na broju i bave se mutnim poslovima. I usput dijele cure. Ništa strašno. I još se da izigrati te ponašati kako njima odgovara. Je li to zaljubljenost ili opsesija s nečime s čime se dosad još nije susrela?

Sean i Dominic. Toliko (na hrvatskom) crvenih zastavica. Strašno me nervirala ta njihova tajanstvenost i zaključak da nemam pojma čime se točno bave i tko su glavni neprijatelji. Iako na kraju knjige ponešto saznamo. Po mom mišljenju nedovoljno jer moramo čekati do sljedećeg nastavka da saznamo o čemu je točno riječ.

Sean, dubokouman i naporan sa svojom dramatičnošću čim se Cecelia pojavi. Ali zato Dominic sve nadoknađuje. I inače su mi super likovi u knjigama koji su mrgudi i nedokučivi kao on. Pogotovo jer uvijek ispadnu dušice. Ne u svim situacijama, ali ponekad. Pogotovo kada pokazuju svoju svjetliju stranu.

Njih troje u kombinaciji nikako ne mogu shvatiti za ozbiljno zbog Cecelie. Nesvjesna u što se upušta, zasljepljena lošim momcima i nečime što još nije probala. Moje skromno mišljenje. Prema Seanu nešto osjeća, to se primjeti od samog početka dok za Dominica nisam sigurna. To ćemo vidjeti u nastavku. Ali njeni unutarnji monolozi daju do znanja da se hrva sa svojim osjećima. Ono što je sigurno jest da autorica jako voli pisati dramatično i automatski su svi oni takvi.

Jako se brzo čita i malo drugačija od knjiga iz ovog žanra. Jako pikantne scene koje su i mene iznenadile, svaka čast autorici za maštu. To joj moram priznati. Stvarni joj se svašta motalo po glavi kada je pisala određena poglavlja. Voljela bih da smo saznali o poslu kojim se dečki bave i što se zapravo događa u njihovoj skupini. Po kraju knjige da se naslutiti da nas svašta još čeka. Očito i novi likovi.

Sve u svemu, ako volite erotske romane onda zaista imate preporuke za mene. Poligamija, dosta intenzivna. Ljubavni trokut i mlađahni dečki. Jedna dobra kombinacija ako se želite maknuti od težih štiva; drame ili krimića!

Recenziju pročitajte i na linku 🙂

Jato

Objava Kate Stewart: Jato pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Charlie Jordan jednu zimsku noć putuje kući baki. Želeći se maknuti od fakulteta i činjenice da je serijski ubojica usmrtio njenu najbolju prijateljicu, Charlie se nalazi u opasnosti. Sjeda u auto s čovjekom za kojeg sumnja da je upravo taj ubojica. Uz njene halucinacije, kako da zna što je istina a što projekcija u njezinoj glavi? Charlie mora ostati pribrana i preživjeti noć.

Moram priznati da me nijedna knjiga dosada nije ovako zbunila kao ova. Više od nekoliko puta sam se izgubila i nisam shvaćala što se događa tj. što je stvarnost, je li to zapravo Charliena mašta. Toliko pitanja, a odgovori teže dolaze.

Shvaćam zašto je Charlie takva kakva je. Život kakav je imala i koji joj nikako nije kretao na bolje. Nesretni događaji; gubitak roditelja pa najbolje prijateljice. Kako se oduprijeti tuzi i negativi? Vidim da je dosta ljudi Charlie išla na živce, ali ja se ne slažem. Mlada djevojka koja je pronalazila utočište i snagu u jednostavnijim stvarima iako joj je to štetilo u istoj mjeri. Nestvarni svijet u koji je tonula nije pomagao u situaciji u kojoj se nalazila.

A sada dolazimo do te “situacije”. Ta vožnja auta i monotonija meni je davala određeni šarm. Ako bi to bila ispravna riječ. Ja

inače volim kada u knjigama imamo takve situacije gdje se jednostavno voze, šeću, trče, razgovaraju na klupici… nebitno. Nikada se ne fokusiram na sam taj čin već i na ono što možda drugi ne primjećuju; kada pisac opisuje krajolik. Kao u ovom slučaju to je zima, snijeg, noć… pa čak i ti zatamnjeni prozori, auti koji prolaze kraj njih i anksioznost koju Charlie proživljava. Strah, odvajanje te mješanje stvarnosti s javom. Je li zaista ubojica njen suputnik? Toliko toga odjednom zapravo.

Kako sam gore spomenula, na trenutke sam se baš zbunila i nisam znala što se događa. Shvaćam da je to i bio cilj autora. Ali moj mozak to nije mogao odmah povezati. Ali naš negativac mi se jako svidio. Nisam mogla pretpostaviti je li zaista kriv iako nam sama knjiga to servira odmah na početku i ne možeš pomisliti drugačije. Htjela sam ostati ravnodušna do samog kraja jer mi je on kao njen suputnik bio odličan. Veliki plus za lika koji sluša odličnu muziku i zabavan je (okej, znam da ovo krivo zvuči i znam da ako netko sluša dobru glazbu ne znači da je dobra osoba).

Recenziju pročitajte i na linku 🙂

https://fokusnahit.com/proizvod/prezivjeti-noc/

Objava Riley Sager: Preživjeti noć| pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Predblagdansko doba za Callu i Jonu je sve samo ne jednostavno. Dolaze im roditelji koji će provesti božićne blagdane s njima. Drame i napetosti neće nedostajat. Ono što je trebalo biti lagodno, obiteljsko druženje malo se zakompliciralo. Pritisci oko vjenčanja, jesu li odredili datum te Jonah i njegov očuh; njihove svađe ne prestaju. Hoće li Calla i Jonah uspjeti smiriti situaciju ili popustiti pod pritiskom?

Novelu “Zauvijek divlji” sam ekspresno pročitala. Volim prethodne knjige i veliki sam fan svega što nam je spisateljica dala kada je napisala ovu knjigu.

Sretna sam i sjetna u isto vrijeme. Sretna jer je prekrasno zaokružena cijela priča i moj najdraži ljubavni par je dobio kraj kakav je zaslužio. A sjetna jer se opraštamo od njih.

Kratka, ali slatka priča u kojoj upoznajemo majku i očuha našeg jetija, pripreme za vjenčanje i malo obiteljske drame. Željela sam da ova novela ne bude novela nego jedan ogroman roman, ali eto, sada malo pretjerujem. Naravno da sam bila žalosna kada sam došla do epiloga. Je li bilo suza? Nećete nikada saznati.

“Od toga kako kuća izgleda važnije je to što je ona moj dom u koji se svakog dana rado vraćam. Ali još se radije vraćam u naručje ovog muškarca.”

Ali ipak mi vjerujte kada vam kažem da je to zapravo sasvim dovoljno priče da se pozdravimo s Aljaskom i našim protagonostima. Da saznamo kako će se, otprilike, odvijati dalje njihovi životi. Ostalo je na nama da u svojoj glavi pokušamo zamisliti kako će se sve nastaviti.

Osobni razvoj Calle od prve knjige do treće je ogroman. Iako je meni osobno oduvijek draga, znam da je mnogima bila pomalo iritantna. Jonah koji po meni nema mana, ovdje je jednako zabavan i šarmantan. Naravno, šalim se. Imao je i on svoje mušice u prethodnim knjigama. Ali jednako kao Calla, sazrio je i sa svakom knjigom sve su više shvaćali što je bitno i koliko ih ljubav može promijeniti kao osobe.

Božić u zraku, snijeg i prekrasna kuća u kojoj žive stvaraju dojam ugodne atmosfere. Vjerojatno ću oko svakog Božića uzimati novelu u ruke.

Zauvijek moj najdraži serijal i par. Jako mi je žao što se moram rastati od njih, ali to je čar čitanja. Zar ne? Vežeš se za likove, ne zaboravljaš njih niti svijet u kojemu žive. Ono u što sam sigurna, knjigama ću se uvijek vraćati i nadam se jednog dana posjetiti Aljasku.

“Ne želim slušati što drugi misle da bismo trebali. Ne želim se vjenčati u Torontu niti u Oslu. Želim se vjenčati ovdje i sad. Na Aljaski, gdje sam te upoznao, zaljubio se u tebe i gdje sam se s tobom skrasio.”

Pročitajte Zauvijek divlji. Pozdravite se s njima kako priliči, uz smijeh i zabavnu priču. I naravno Jonah, moj najdraži jeti koji me nikada ne ostavlja ravnodušnom.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Zauvijek divlji

Objava K. A. Tucker: Zauvijek divlji pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Još jedan roman kojeg je K.A. Tucker napisala je pročitan. Iskreno ne mogu reći da je na mene ostavio istu reakciju kao ostale knjige, ali ima svoj poseban šarm. Stil pisanja je jednostavan, čitak i tih dvjestotinjak stranica zaista se brzo pročitaju i vrijeme prođe u trenu.

“Ušuljao se u mene, prigušio sve alarme, osvojio moji intimu i sad može uzeti ono što ne želim dat”

Prošlost koju Kacey pokušava zakopati je zaista tužna i srcedrapajuća. Najgore od svega je to što se takve stvari nažalost događaju i to sve ćešće. A zatim i taj PTSP od kojeg pati, a nikako se ne želi suočiti. Tužna sudbina njenih brižnih, a opet lijepa (ako to mogu tako nazvati) priča o snažnoj djevojci koja ne odustaje zbog svoje sestre i bori se za nju. A pogotovo kada u priču ulazi njena susjeda sa svojom kćerkicom. Pravi prijatelji su uvijek uz nas. U dobru i zlu.

Nažalost, ali odmah sam pretpostavila priču o Trentu, ali to nije umanjilo doživljaj njihovog zaljubljivanja i sitnica koje su dolazile s vremenom. Pogotovo kada su počeli padati njeni zidovi kojima se pokušavala ograditi i zabranjivala ljudima da joj priđu blizu. Naravno, klišej. Ali jedan lijep, sladak klišej. Neka poglavlja i situacije su mi bile dosta naivne. Primjerice, to što Kacey nije previše ispitivala Trenta o njegovoj prošlosti, dok je on želio znati sve što se njoj dogodilo. Jednostavno mi je u glavi bilo, curo trgni se. A onda u isto vrijeme, stvaralo nam je tak misterij kako će se stvari odviti i kako će nam je spisateljica to “servirati”.

“Mrziš me, zar ne? Mora da me mrziš. Ne mogu si pomoći, ja sam slomljena osoba.”

Dirnula me priča o praštanju. Svima nama dođu trenuci kada nam je teško reći oprosti. Možda u nama proradi neki inat, uvrijedimo se i jednostavno ne želimo praštati pa se zatim nakon nekoliko dana ponašamo kao da se ništa nije dogodilo. Ali sama riječ “oprosti” i taj teret koji padne nam padne s leđa, a i olakšamo suprotnoj strani nas čini toliki lakšima, nekada i boljim ljudima.

“Ne mrzim te. Nikad te me bih mogao mrziti. Daj mi svoje srce, Kacey. Uzimam sve što ide s njim.”

Pogotovo kada je u pitanju neka teška stvar preko koje ne možemo prijeći i ta druga osoba nam od srca oprosti i znaš da će stvari s njima od sada biti lakše. K.A. Tucker nam je to lijepo servirala s ovom pričom. Svi mi prolazimo kroz nešto teško. Možda su nas povrijedili riječima ili nam je netko slomio srce. Kako god. Ali mislim da praštanje s vremenom mora doći. O čemu god je riječ. Jer kako možemo cijeli život živjeti sa zamjeranjem ili gorčinom u nama?

“S Trentom je jednostavno drugačije. Kao da okusiš zrelu lubenicu nakon što si cijeli život bio žedan. On je kao zrak nakon godina provedenih ispod vode. On je poput života.”

Knjiga je lijepa. Nije mi draža od Divljine, ali nije ni loša. To nikako. Ako želite čitati o ljubavi, obitelji i prijateljima za cijeli život, onda je ova knjiga idealna za vas. Vjerujem da će vas priča o sestrama Cleary dirnuti i neće ostaviti ravnodušnima.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Deset malih udaha

Objava K. A. Tucker: Deset malih udaha pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

Jessica Niemi, policijska istražiteljica dobiva slučaj koji će nju i njene kolegi potresti kao nijedan dosada. Ubijena Maria Koponen, supruga poznatog spisatelja koji je napisao bestselere o vješticama, pronađena je ubijena na vrlo bizaran način. Kada shvate da je to ubojstvo povezano s knjigama koje je napisao njen suprug, slučaj se još više zakomplicira i ubrzo se pojavljuje još mrtvih. Ubijeni su na grozne načine. Okultni obredi, sotonizam i vještice… sa svim tim, Jessica se mora suočiti ne znajući koliko je zapravo u opasnosti.

“Jeste li ikada vidjeli nešto tako jezivo?” upita Koivuaho, čiji glas dopire negdje iza Jessice, ali ona ga ne čuje. Lice mrtve žene iskešeno je u histeričan smijeh. Čak joj se i oči smiju, što je u potpunom neskladu s činjenicom da je tek maloprije umrla.”

Jako mi je drago da je ovo prva knjiga koju sam pročitala u 2023. Tek sam prošle godine počela otkrivati nordijske pisce i ubrzo se zaljubila u taj način pisanja i u njihovu prirodu. Mračno, hladno i vrlo čitko. Veliki mi je plus to što su poglavlja kratka. Na trenutke me knjiga podsjetila na “Čovjeka od kestena” zbog toga, ali ima tu još nekoliko sitnica koje neću spominjati da nekome ne bih uništila čitanje knjige. Stati ću na vrijeme.

Radnja me jako brzo uvukla, spisatelj nije okolišao i odmah nas je ubacio u samu srž radnje. Otkrili smo tko je zadužen za slučaj i na koji način pristupaju slučaju. Upoznali smo Jessicu te nastavili otkrivati o njoj i njenoj prošlosti kroz cijelu knjigu.

Jedino mi je žao što na neki način imam osjećaj da nisam dovoljno saznala o nekim njenim životnim situacijama, ali kada sam si razmislila, cilj spisatelja je očito bio da ne otkrivamo odmah sve o Jessici. Ali mi se jako svidjela. Hrabra, pomalo slomljena duhom, ali odlučna u svom poslu.

Erne, njen šef, mi je posebno bio drag. Zamjenski otac i podrška kakva joj je bila potrebna. Jedina osoba koja je znala o njenoj prošlosti i demonima s kojima se borila. Jednako takve i bitke koje je morala prolaziti. Jessica ipak nije bila sama. Odlična mi je bila atmosfera između njih i ostatka ekipe. Nadareni, neki bahati a drugi povučeni i pomalo neobični.

“Lovac na vještice” je djelo koje mi je bilo draže čitati po danu. Možda zbog same hladnoće i snijega. Ili zbog kultova i rogatih stvorenja koje bi vidjeli usred bijela dana? Mislim da ovo drugo pobjeđuje.

“Dvorište u kojem Yusuf čuči osvijeljeno je samo bijelim snježnim pokrivačem i uličnim svjetiljkama s one strane živice. Osjeća se izloženim. Pogleda prema osvijetljemom prozoru i onda se opet okrene prema polučovjeku-polukozi, demonu isklesanom u kamenu čije mrtve oči zure točno u kuću.”

Moja jedina zamjerka je sam kraj. Kao da je netko istrgnuo par stranica i nije u potpunosti objašnjeno što se zaista dogodilo. Naravno, zaključimo kako je sve teklo, ali dok sam pročitala, prelistala sam unatrag da uvjerim samu sebe da nisam preskočila koju stranicu ili poglavlje. Ali možda je cilj samog spisatelja da sami zaključimo. A možda ćemo više saznati u sljedećem romanu o Jessici. Vjerujem da tamo nešto više piše o tome. Ali ono u što sam sigurna jest da čitam i drugu knjigu. Zanima me s čime se ekipa sljedeće suočava.

Za kraj mogu reći da sam imala svoje teorije i bila uvjerena tko je kriv i po prvi put sam bila u krivu. Zapravo sam se iznenadila. Čitala sam recenzije gdje su rekli kako je odmah bilo očito, ali… je li? Ne bih se s tim složila.

Mislim da, ako ste imali u planu pročitati ovu knjigu, to trebate odmah učiniti. Jer nema boljeg i idealnijeg vremena od mračnog i pomalo tužnog siječnja.

Recenziju možete pročitati i na blogu 🙂

https://fokusnahit.com/proizvod/lovac-na-vjestice/

Objava Max Seeck: Lovac na vještice pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.

______________________________________

“Stvari koje nikad nismo rekli” je treći dio serijala “Šetnica srca”. Nekako su mi te knjige prirasle srcu i nakon svake pročitane, zanima me što se događa u svjetovima tih djevojaka i što ih sve čeka.

Naravno, ovo je tipična ljubavna priča sa sretnim završetkom, ali ja patim na takve stvari. Pogotovo kada je u pitanju seksi muškarac koji je sav savršen. Šala mala, ali to je već normala u knjigama Samanthe Young tako da sam navikla. Ali veliki plus je to što u ovom djelu Dahlia je očito malo punašnija i nije tipična mršavica.

Knjiga nam daje dozu drame i ozbiljnosti. Psihičkog zlostavljanja i traume, tako da nije samo ljubavna (erotska) knjiga. Jedino mi je žao to što su neke stvari u vezi prošlosti i njene obitelji ostale nedorečene. Ali možda nešto saznamo u sljedećoj knjizi.

Ljubavna priča mi je lijepa. Čitamo o ranjivosti, vjernosti nakon toliko godina. Bol koja nikada nije nestala i strah od povezivanja. Ali s dobivenom novom šansom, bol postaje lakša za izdržati. Ljuti me (ali i veseli nekako) to što nam Samantha opet daje “savršenog” muškarca koji uvijek sve shvaća, spreman je za sve i zna što reći u svakoj situaciji. Ali također voli i spreman je učiniti sve za ženu do koje mu je stalo. Pomalo ga čini i nerealnim, ali tko sam ja da sudim?

Dahlia i Michael su poseban par koji si u potpunosti odgovara. A i njena obitelj je lijepo osmišljena. Možda malo previše patetičnosti, izljeva ljubavi ali shvaćam da je spisateljica željela nadoknaditi i pružiti Dahlii sve što je propustila s njima zadnjih 9 godina.

Sve u svemu, ovo je ljubavna priča sa seksi scenama (ovaj put išta pretjerano), knjiga koja me oduševila načinom prijateljstva tih djevojka. Uvijek je bitno imati prijatelje na koje možemo računati i koji nas vole bez obzira na sve. Mislim da mi je to ipak najdraži dio knjige.

Ako želite dozu humora, pikantnih poglavlja i sretnih završetka onda s ovom knjigom nećete pogriješiti. Veliki je plus to što ne morate čitati prethodne djelove da bi znali o čemu se radi!

Stvari koje nikad nismo rekli možete pronaći na: fokusnahit.com/proizvod/stvari-koje-nikad-nismo-rekli/

Objava Samantha Young: Stvari koje nikad nismo rekli pojavila se prvi puta na FokusNaHit!.