Walter Tevis: Damin gambit

Beth Harmon je kao djevojčica od tek osam godina izgubila roditelje u prometnoj nesreći te je smještena u sirotište Methuen na Mount Sterlingu. Ondje joj u početku najviše pomažu tablete za smirenje koje svi štićenici dobivaju dva puta na dan, no ubrzo otkriva i čari šaha. U podrumu sirotišta upoznaje gospodina Shaibela koji je uvodi u carstvo šaha i otkriva joj tu čarobnu ploču sa 64 polja i 16 figura koje ubrzo postaju centralnom mišlju u njenoj glavi. Otkriva da uz tablete ne mora nužno imati ploču pred sobom kako bi mogla igrati pa joj upravo tablete jako brzo postaju najbolji saveznici. No, pitanje je trenutka kada će joj postati neprijatelji.

Šah mi zaista nije poznanica, imala sam nekih pokušaja u djetinjstvu, ali nikada se kasnije nije javila neka veća ambicija da naučim i pokušam se snaći u toj zahtjevnoj igri. I baš zbog toga se javio neki strah da mi knjiga neće biti zanimljiva, da će biti puno dijelova koje neću moći i znati pratiti, no u konačnici se ništa od toga nije dogodilo. Kako je priča počela teći, tako sam i ja postala njenim dijelom i apsolutno sve je držalo moju pažnju i zanimanje, čak i čisti šahovski dijelovi kojih sam se pribojavala. Stoga ću vam odmah na početku reći da se ne morate pribojavati istog jer su zaista male šanse da će vam dojam ili interes patiti ako baš i ne znate pravila šaha.

Lik Beth Harmon jedan je od najzanimljivijih likova o kojima sam čitala u posljednje vrijeme i mišljenja sam da je autor prikazao jedan kompleksan i izuzetno zahtjevan lik na veoma jednostavan i shvatljiv način. Iako u početku tek djevojčica, vrlo rano je postala svjesna svojih sposobnosti, djelovanja tableta, nešto kasnije i alkohola te kombinacije navedenog. Prilikom čitanja zapisala sam jednu rečenicu koja savršeno opisuje u kojoj mjeri je bila svjesna onoga što ona jest, a glasi: Čula je kako je netko šapnuo: „Trinaest jebenih godina“, a ona je ushićeno pomislila kako je to mogla postići i s osam. Od prvih trenutaka kada je uzela šahovske figure u ruke i krenula raditi poteze s njima, negdje u njoj je tinjala genijalnost koja je samo čekala isplivati na površinu. Stekla sam dojam da su apsolutno svi osim nje bili u čudu i iznenađeni onime što ona može, ona sama je toga itekako bila svjesna i uvijek je težila ka boljem i višem, nije se mirila s drugim mjestima ili remijem, moralo je biti sve ili ništa. To je onaj njezin dio koji je za divljenje i trunku kojeg bih voljela da svako dijete ima utkano u sebi, da zna da nešto može i želi, da se ne predaje i da da sve od sebe kako bi ostvario onaj najdalje zacrtani cilj.

Naravno, kako to nerijetko biva, uz veliku genijalnost obično ide i neki porok, nešto što ne bismo baš poželjeli čak niti likovima u knjizi. Beth, ali vjerujem i brojni slični umovi, jednostavno trebaju neki odušak, nešto što će ih bar na trenutak „spasiti“ njihova užurbanog tempa, razmišljanja, i još malo razmišljanja. Jedino pozitivno u cijeloj toj situaciji je kada se ta osoba nekako, samostalno ili uz pomoć, uspije izvući iz tog začaranog kruga u kojem se našla. Naravno, neću vam otkriti što se točno dogodilo s Beth, dokle je došla njezina genijalnost i je li pobijedila najvećeg rivala koji joj je bio trn u oku, ali niti dokle je došla njena ovisnost te u kojoj mjeri je utjecala na njezin uspjeh. Ostavljam vam da ju sami upoznate i uživate u izvrsnim šahovskim partijama!

Učiteljica čita: Damin gambit (recenzija)

DAMIN GAMBIT