Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži | by P. S. I love books 03/12/2020
Velika sam obožavateljica Backmanovih romana. Svi su me uspjeli dotaknuti i navesti na razmišljanje.
Ono što ovaj autor može napraviti, koliko emocija može probuditi, pa čak i na 60-ak stranica, to može malo tko. Njegove tople ljudske priče nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Za ovu priču nije bio plan da postane knjiga. Fredrik Backman je tekst objavio na blogu, podijelio je svoje osjećaje i razmišljanja, a tek nakon više od godinu dana, zahvaljujući njegovim čitateljima, priča je ipak doživjela svoje papirnato izdanje.
I meni je jako drago zbog toga.
Ono što je također hvale vrijedno u vezi ove priče je da je autor odlučio sav honorar od prodaje donirati Zakladi za mozak, organizaciji koja prikuplja novac za istraživanje o bolestima mozga.
Upravo time se bavi i ova priča- mozgom. Točnije o tome što se događa kada mozak napusti zemlju prije nego što to učini tijelo.
Priča nas uvodi u dirljivi odnos između djeda koji boluje od Alzheimera i njegovog unuka Noaha koji se uči nositi s time, ali i odnos između oca i sina, te njihova zajednička sjećanja na Noahovu preminulu baku.
Razgovori između djeda i unuka, te sjećanja koja dijele, nešto su predivno i izuzetno dirljivo.
Podjednako su me dirnula sva sjećanja, jer sva su jednako važna. Nositi se sa svime nije niti malo lak zadatak, kako čovjeku koji se bori sačuvati svoja dragocjena sjećanja koja polako blijede, tako i njegovoj obitelji koja se trudi pobrinuti se za njega, dok su istovremeno prisiljeni pripremati se za oproštaj koji je sve bliže.
Ova priča u nama budi čitav spektar najrazličitijih emocija i navodi nas na razmišljanje o životu.
Podsjeća nas na to koliko su uspomene ali i trenuci koje dijelimo s našim najmilijima zapravo dragocjeni, te da bi sve to trebali više cijeniti.
Fredrik Backman me sa svakim romanom, ili u ovom slučaju novelom, ponovno uspije iznenaditi i oduševiti. Njegove priče su toliko predivne, dirljive, životne i realne, a u njima se osjeti koliko suosjeća sa svojim likovima. Jako mi se sviđa to što se posvećuje ovako važnim temama, o kojima bi se trebalo pisati, čitati i informirati se kako bismo imali više suosjećanja i razumijevanja za ljude oko sebe koji se nalaze u ovako teškim situacijama.
Ovu malu knjigu s ogromnom i važnom porukom, od sveg srca vam preporučam!
“Užasno je kada ti nedostaje netko tko je i dalje tu.”
“Znam da je sada put do kuće svakog jutra sve duži. Ali voljela sam te zato što je tvoj mozak, tvoj svijet, oduvijek bio veći od drugih. I još ga je puno ostalo.”
“Čovjek je doživio neuspjeh samo onda kada ne pokuša još jednom.”
P. S. I love books – Svakog jutra put do kuće sve je duži