Nitko me nikad prije nije zaštitio. Ne želim da mi se to sviđa. Kad ti se nešto sviđa, više boli kad to izgubiš, a zaštita nikad nije dugotrajna.
Rose je žena koju život nije mazio. Od tinejdžerskih dana se naučila ne osjećati. Ugasila je svaku emociju u sebi i prepuštala se imaginarnom svijetu kada sklopi oči u trenutku najvećih užasa. A prošla je one najgore. Ušetala je u sami centar pakla koji je ostavio duboke, trajne rane na njoj.
Dolazak Danny Blacka, Ubojice anđeoskog lica za nju je nešto novo. Napokon je osjetila nešto prema muškarcu. Napokon su joj zatitrale noge, prsti se zgrčili, a usta se osušila. Napokon je nekoga zaista poželjela. Sama.
Danny ju je oteo kako bi bio u prednosti i ucijenio neprijatelja, a nije se nadao da će ta žena s tvrdim oklopom oko sebe pronaći put do njega. Kroz njegove sitne pukotine, fasadu posla i oštrine, Rose se probila. I niti jedno od njih nije htjelo da ode.
Koliko nisu htjeli osjećaje, toliko nisu htjeli ostati jedno bez drugoga. Iako su im sudbine davno određene i životi isprepleteni na nezamisliv način. I cijeli svijet je protiv njih.
On me vidi. Osjeća ono što ja osjećam. Razmišlja kako ja razmišljam.
Jodi s već prepoznatljivim stilom kroji još jednu snažnu ljubavnu priču. Opet imamo likove s teškom prošlosti, ožiljcima i ludom kemijom. Autorica servira sve što nas zapravo privlači ovakvim mračnim, mafijaškim romansama. I uživat ćete u svakom trenutku.
Unatoč mom shvaćanju poveznice među likovima i raspleta na samom početku, oduševljenje ovom pričom nije splasnulo. Likovi su zbilja snažni i zanimljivi i nekako priželjkujete svaku narednu stranicu s većim uzbuđenjem.
Možda bih neke stvari ostavila onakve kakve bi realno trebale biti i kako se činilo da će završiti, ali naravno da svi teže sretnom završetku pa to i opraštam Jodi. Pružila nam je jednu slatko-tešku ljubavnu priču.
Od mene svakako imate preporuku. Bilo je ovo jedno od boljih valentinovskih čitanja.
Recenziju možete pročitati i na linku 🙂