Blog

John Green: U traganju za Alaskom | by Dva boema

Iako mi je John Green jedan od najdražih autora i apsolutno me svaka njegova knjiga raspameti, moj favorit nije najpoznatija Greška u našim zvijezdama, već upravo U traganju za Alaskom.

Jednako tako, to je i prva njegova knjiga koju sam kupila i pročitala, odnosno progutala u svega dan i pol. To, dakako, nije bilo moje jedino čitanje te prekrasne knjige. Čim sam stigla do posljednje rečenice, odmah sam nanovo otvorila knjigu i stala je prelistavati i ponovno čitati najdraže dijelove. Toliko me uvukla da ju danima nisam ispuštala iz ruku, a nekih godinu dana kasnije ponovno sam ju pročitala, ovog puta kroz više dana, koristeći ju svaku večer kao sredstvo za opuštanje prije spavanja nakon jednog teškog događaja koji je uzdrmao moj život u tom periodu.

Za Johna Greena nisam zapravo čula putem knjižnice ili knjižare, već naprotiv, preko kino-najave za Grešku u našim zvijezdama. Smiješna je činjenica da su taj film čak i prije mene pogledali moji roditelji, nakon čega su me danima proklinjali što sam ih svojim neznanjem poslala na sesiju plakanja u Cinestar, a oni su očekivali krasnu ljubavnu priču sa sretnim završetkom. Alaske sam se dočepala na Fokusovom štandu na Interliberu u studenom 2015. i već sam koji dan kasnije u suzama sjedila s knjigom u krilu, pitajući samu sebe kako je moguće da postoji nešto toliko lijepo i u isto vrijeme toliko tužno, ali i dalje nemoguće za prestati čitati.

Tko još nije čitao Alasku ili generalno bilo koji Greenov roman, preporučam da se odmah uputite u prvu najbližu knjižaru i usput kupite kilu maramica.

Za ovu će vam knjigu, vjerujte, trebati.

S glavnim likom, Milesom Halterom, susrećemo se od prvog slova, kroz njegovo pripovijedanje iz prvog lica. U pravilu, kad čitam knjigu u kojoj lik iz svoje perspektive prepričava događaje, obično sam iznimno skeptična i takve mi se knjige ili potpuno ne sviđaju ili ih zavolim do neba i natrag. Kod Greenovih knjiga pripovijedanje u 1. licu pojavljuje se u gotovo svim knjigama i do sad me nikad nije razočarao. Rečenice se čitaju s lakoćom, svako malo u ulomak uleti pokoja urnebesna opaska koja može dobro nasmijati čitatelja, komedija i tragedija s jednostavnošću se slažu i isprepliću, a likovi su zorno predstavljeni i uklopljeni u radnju tako da već na pola knjige imate osjećaj kao da ih poznajete oduvijek.

Miles, fasciniran biografijama poznatih osoba iz prošlosti te njihovim posljednjim rečenicama koje uistinu sve pamti od riječi do riječi, i prilično usamljen u svojoj školi, stiže u internat Culver Creek s jedinom željom da pronađe ono o čemu je veliki François Rabelais govorio na svojoj smrtničkoj postelji. Riječ je o takozvanom Velikom Možda, odnosno kako je sâm Rabelais rekao: ”Idem potražiti Veliko Možda.”

Umjesto toga, Milesa u internatu u Alabami dočeka nekoliko iznimnih događaja, a uz njih također i zanimljivih poznanstava s Chipom, odnosno Pukovnikom, kako ga društvo zove, Takumijem, Larom te Alaskom. Od njih se itekako i najviše ističe ono s mladom djevojkom Alaskom Young koja, moglo bi se reći, već od prvog trenutka zarobljava Milesov razum i srce.

”Poslije sedam, ako si kod cure u sobi, vrata ostaju otvorena”, ali sam ga jedva i čuo jer je preda mnom stajala najbogovskija ženska u povijesti svijeta, onako u podrezanim trapericama i majici boje breskve. I govorila nešto Pukovniku, i to brzo i glasno.

”Jesi li pročitala sve te knjige u svojoj sobi?” Ona se nasmijala.

”Zaboga, ne. Pročitala sam možda trećinu. Ali ću ih zato svakako sve pročitati. Ja to zovem Životnom knjižnicom. Svakog ljeta, još kao mala, odlazila bih na ulične prodaje pa pokupovala sve knjige koje su mi se činile zanimljive. I tako sam uvijek imala što za čitati. Ali ima još i toliko toga drugog za što treba naći vremena: jer treba i pušiti, seksati se i ljuljati se na ljulji. Jednog dana, kad budem stara i dosadna, imat ću mnogo više vremena za čitanje.”

Alaska je sve ono što Miles nije; otvorena, zabavna, krši pravila i uživa u tome, kroči kroz svoj još uvijek kratak život spontano, bez velikih briga i osvrtanja na kaos koji ponekad zna ostaviti sa sobom, ali unatoč svemu tome, ona u tajnosti nosi svoju vlastitu veliku traumu, događaj iz djetinjstva koji ju je htio-ne htio, trajno obilježio.

U mladenačkom ludovanju i snalaženju u školi s novostečenim šašavim prijateljima, Milesov život uzima naglo skretanje u Alaskinom smjeru, koja ga prije, tijekom, ali i nakon svog odlaska, uvlači u nove poglede na svijet, budi u njemu osjećaje za koje nije mislio da bi se ikad mogli pojaviti te mu uzdrmava dane iz temelja.

Ona me naučila sve što znam o rakovima i ljubljenju i ružičastom vinu i poeziji. Napravila je iz mene drugog čovjeka. ”Ne možeš iz mene napraviti drugog čovjeka i onda samo tako otići”, obratio sam joj se glasno. ”Zato što mi je prije bilo super, Alaska. Bilo mi je super, dok sam bio tako sâm sa svojim posljednjim riječima i školskim prijateljima, i ne možeš iz mene napraviti drugog čovjeka i onda samo tako otići.” Zato što je u njoj bilo utjelovljeno ono Veliko Možda – jer mi je dokazala da se vrijedi odreći sitnog života zbog velikih možda, i sad je otišla, a s njom i moja vjera u to možda.

U traganju za Alaskom roman je koji bih preporučila baš svima, nevezano koliko godina imate ili vam se možda čini da tema dogodovština mladih ljudi u jednoj sasvim neobičnoj atmosferi američkog internata i nije nešto toliko zanimljivo onima koji su to doba života već prošli, ali u toj je knjizi i sâmim likovima Milesa i Alaske, sadržana možda upravo ona surova mudrost u koju se neki nikad ne usude taknuti.

Kad odrasli vele: ‘Adolescenti misle da su neuništivi’ s onim ljigavim, glupim smiješkom na licu, oni i ne shvaćaju koliko su u pravu. Mi nikad ne smijemo ostati bez nade zato što se nikad ne možemo nepopravljivo slomiti. Mi vjerujemo da smo nepobjedivi zato što to doista i jesmo.

Izdavač knjige je Fokus, roman je mekih korica, a može se kupiti u jednoj od njihovih knjižara ili jednostavno klikom ovdje.

Ako se odlučite na korak pružanja Greenovom romanu novi dom u svojoj kućnoj biblioteci, nadam se da ćete jednako kao i ja uživati u čitanju!

RECENZIJA: JOHN GREEN, U TRAGANJU ZA ALASKOM

U traganju za Alaskom

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>