Mats Strandberg: Kraj | by Books & Family 28/08/2020

Znači vauuu, knjiga koja ima skoro četiristo stranica i ja je pročitam za četiri sata, nisam je mogla ispustiti iz ruke dok nisam došla do kraja da vidim da li je stvarno bio “Kraj”.

Cijeli svijet je upravo saznao da imaju još trideset i tri dana života, da će golemi meteor pasti na Zemlju i da će sve nestati.
Boreći se s novom spoznajom o smaku svijeta, sedamnaestogodišnjak Simon želi svoje posljednje dane provesti s djevojkom Tildom.
Ali dobra djevojka Tilda se otme kontroli i postane druga osoba.
A onda ju pronađu mrtvu, a prvi osumnjičeni je upravo Simon.
Kako bi sve uvjerio da je nije ubio, a i da mirno ode s ove zemlje pokušat će rješiti njezinu smrt.
U toj misiji pomoći će mu Lucinda, Tildina nekoć najbolja prijateljica koja je morala zbog teške bolesti odustati od plivanja.
Simon i Lucinda otkrivaju puno tajni, prevara i počeli su se pitati tko je ustvari bila Tilda?!

Cijeli svijet se bori sa spoznajom da se bliži smak svijeta i to samo za trideset i tri dana, ne znam, stvarno ne znam kako bi se osjećala, što bi radila, kako bi uopće .. ne znam…
Doslovno sam se u ovaj roman uvukla da sam to sve predočila kao da se stvarno događa, da nekako mogu shvatiti želju za otkrivanje istine o Tildi, zašto su posljednjih dana se bavili s tim kada nitko drugi nije.

Kroz roman pratimo Simonovu i Lucindinu stranu priče.
Lucinda svoju piše u TellUsa jer se nada kao i drugi ljudi da će kada svijet nestane netko ipak to pročitati, da će naći neku ostavštinu od ljudskog bića.
Mene je više zaokupiralo što će točno biti trideset i trećeg dana i što su ljudi radili posljednjih dana svog života, nego samo otkrivanje Tildine smrti.
Čitam kako su mnogi zakapali ratne sjekire, mirili se , opraštali si, olakšavali savjest.
I pitam se; zar stvarno se treba nešto takvo dogoditi da bi ČOVJEK BIO ČOVJEK?!
Pisale su se posljednje želje, neke toliko obične da to već neki danas mogu učiniti.
Zašto nešto ostaviti za sutra, ako možete već danas to učiniti?!

I dođem do odlomka “Posljednji dan” ; Za nekoliko sati posljednji put će se istuširati, jesti … nisam plakala, ali moram reći da mi je teško bilo čitati, s tolikim kamenom u želucu, jer što nam se u posljednjih mjeseci događa ne bi se čudila da i nama nešto tako veliko i moćno zaprijeti.

Knjiga ima moju veliku preporuku, pročitala ju za četiri sata, napeta, teška tema i na neki način poučna (zavisi s koje strane gledate) .