R. J. Palacio: Čudo | by Svijet jednog knjigoljupca 31/10/2019
Suvremeni roman Čudo (engl. Wonder) R.J. Palacio, čiji prijevod s engleskog potpisuje Tamara Kunić, objavljen je 2016. godine u Lijepoj našoj u izdanju Fokus na hit, te predstavljen na sljedeći način:
„August (Auggie) Pullman rođen je s deformacijom lica zbog koje – sve dosad – nije išao u školu. Sad se sprema krenuti u peti razred u školi Beecher, a svatko tko je ikada bio novi učenik u školi zna kako to može biti teško. Stvar je u tome da je Auggie zapravo običan dječak s neobičnim licem.
No, može li uvjeriti kolege da je isti kao i oni, unatoč tome kako izgleda?“
„Svatko na svijetu trebao bi dobiti ovacije barem jednom u životu, jer svi zajedno pobjeđujemo svijet.“
– načelo Augusta Pullmana
Malo kojem djetetu je lako biti učenik, ali našem glavnom junaku, desetogodišnjem Augustu Auggieju Pullmanu odlazak u školu posebno je težak izazov. Ne zato što Auggie nije pametan – daleko od toga. On je izuzetan, prekrasan i iznimno pronicljiv dječak, svjestan samog sebe i svoje okoline, a uz to i hrabar. On nije „samo“ normalan. On je jedan poseban dječak velikog srca i dobre duše.
Međutim, malo tko na njega, osim njegove obitelji i prijatelja iz djetinjstva, gleda na način koji sam upravo opisala. Naime, Auggie je rođen s deformacijom lica i glave zbog teškog genetskog poremećaja, a zbog čega je do desete godine života imao čak 28 operacija i dosad nije pohađao školu. Sada, na nagovor roditelja, Auggie pristaje poći u peti razred osnovne škole, ali već prvog dana u školi susretne se s negativnim komentarima na račun svog izgleda i raznim porugama, nadimcima i gledanjem preko oka. Iako je Auggie tijekom života navikao na to, nije mu lako slušati što sve njemu iza leđa pričaju njegovi školski kolege. Jedina podrška i pravi prijatelji su mu Jack Will, njegov kolega iz klupe, te Summer, djevojčica s kojom ima samo jedan zajednički predmet, ali s kojom svakodnevno ruča. Ostala ga djeca većinom izbjegavaju ili ogovaraju iza leđa, a jedan je dječak posebno zloban prema njemu i otežava mu svakodnevnicu u školi. Ta djeca ne razumiju i ne žele vidjeti koliko je Auggie zapravo normalan dječak, a njegov je zadatak dokazati im da to doista jest.
I upravo će Auggie biti osoba koja će djeci, bilo neutralnoj, bilo zlobnoj prema njemu, kao i učiteljima u njegovoj školi te nama čitateljima, dokazati da je on prvenstveno normalan dječak, ali i više od toga – poseban, prekrasan i divne duše. Njegovi će postupci biti najvažnije lekcije života njegovih školskih kolega jer će im upravo on pokazati što je u životu doista bitno i koje su prave životne vrijednosti. On će im pokazati da je od njegovog fizičkog izgleda bitnije njegovo prijateljstvo, ljubaznost i pomoć koju je spreman pružiti svakome jer iz njega izvire samo čista, istinska, duboka dobrota. Stoga će se Auggie zavući u srca svojih školskih kolega i učitelja, ali i u srca nas čitatelja, jer on je jedno veliko čudo.
Čudo je nevjerojatno inspirativna, prekrasna, topla i dirljiva priča koja se čita u dahu i pamti za života. S temom prilagodbe jednog dječaka u novoj životnoj sredini, te motivima kao što su obiteljska podrška, roditeljska ljubav i iskreno prijateljstvo, ovaj je roman nevjerojatno empatičan i sposoban pobuditi milijun emocija u čitatelju. Radnja je ispričana iz više perspektiva, zbog čega je lako čitljiva i pitka, a ujedno zabavna i zanimljiva jednako koliko poučna i dirljiva. Autoričina poruka da nikoga ne treba osuđivati dok ga ne upoznaš, kao i da nikada ne smijemo zaboraviti prave životne vrijednosti, kroz Auggiev lik životna je i jasna, a zbog svega navedenog Čudo se popelo na sam vrh meni najdražih romana. Vjerujte mi, nemam dovoljno riječi i epiteta kojima bih prikladno nahvalila ovaj roman, a doista mi nije jasno kako je moguće da se dosad nisam susrela s Čudom. Jer Auggie doista jest jedno veliko, divno, prekrasno Čudo. Milijun je emocija u meni, milijun misli, milijun zahvala na svemu što imam; jer ovaj roman budi samo ono najljepše u čitatelju, podsjećajući nas na ono doista u životu bitno. Imate moju preporuku! 