Obratite pozornost na ‘Željezni plamen’: Uroniti u bogat i složen svijet fantazije kakav stvara Rebecca Yarros, posebna je vrsta eskapizma

Svi su očekivali da Violet Sorrengail neće preživjeti prvu godinu Vojnog učilišta Basgiath – ni ona sama nije bila sigurna da je u stanju odraditi sve zadatke koji su stavljeni pred nju.
Ali Vršidba je bila tek prva nemoguća kušnja…

Sad počinje prava obuka, a Violet se već pita kako sačuvati živu glavu. Nije problem samo u tome što je obuka mukotrpna i okrutna, čak ni u tome što je osmišljena da rastegne jahačeve sposobnosti da trpi bol onkraj svih granica – tu je i novi podzapovjednik, kojemu je osobna misija pokazati Violet koliko je točno bespomoćna – i koliko će sve biti lakše ako izda muškarca kojeg voli.

Iako je Violetino tijelo slabije i krhkije od ostalih, ona i dalje ima svoj um – i željeznu volju. A vodstvo zaboravlja na najvažniju lekciju koju ju je Basgiath naučio: jahači zmajeva kreiraju vlastita pravila.

Dok se događaji izmjenjuju munjevitom brzinom, a okolnosti na Učilištu mijenjaju iz dana u dan, Violet je uvjerena kako je više ništa ne može iznenaditi. Međutim, jedan događaj mogao bi joj promijeniti život iz temelja…

Pitanja bi trebali slijediti odgovori. Tako mi je život oduvijek funkcionirao.

Moj osvrt

Željezni plamen, drugi je nastavak planetarno popularnoga djela Četvrto krilo autorice Rebecce Yarros i dio serijala The Empyrean. Što se tiče žanrovske odrednice djela, možemo ga promatrati kao fantasy romance. Željezni plamen strukturalno je podijeljen na dva dijela: prvi dio je pomalo monoton, no pred kraj postaje zanimljiviji, dok je drugi dio dinamičniji i uzbudljiviji.

Za razliku od Četvrtoga krila, radnja djela je kompleksnija, obiluje zapletima, obratima, tajnama i neočekivanim epizodama. Što se tiče ljubavnoga dijela, ljubavni je odnos dinamičan – suočen je s mnogim problemima i intenzivnim trenucima, no prevladava ono pozitivno (snaga ljubavi, privrženost).

Tu je tek Violet, spava kraj mene, obraz joj počiva na jastuku, disanje joj je duboko i ravnomjerno zahvaljujući iscrpljenosti koja joj je ostavila kolobare pod očima. Ruka joj je svijena kao da poseže za mnom, čak i u snovima.

Nisam pročitala mnogo romana s elementima fantasyja, no u slučaju Željeznoga plamena najviše me zasmetala neujednačenost tempa i radnje između prvoga i drugoga dijela. Bez obzira na to, uroniti u bogat i složen svijet fantazije kakav stvara Rebecca Yarros, posebna je vrsta eskapizma. Baš zato smatram da je djelo vrlo dobro ljetno štivo koje će se svidjeti i onima koji nisu inače skloni čitanju fantasy žanra.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Željezni plamen