Simona Ahrnstedt: Sve ili ništa | by Dames of Books 10/03/2022
Napiti se i ispovraćati se po cipelama zgodnog neznanca baš i ne zvuči kao najbolji način za ostaviti dobar dojam. Posebice kad se ispostavi da je taj zgodan neznanac još i k tome novi šef male marketinške agencije u kojoj radiš. Upravo se to dogodilo Lexiji i prvi ponedjeljak u uredu nakon tog izlaska je izgledao kao nešto iz noćne more.
Dok je Lexia pokušavala preživjeti mamurluk i radni dan općenito, Adam je bio oličenje profesionalnosti i hladne efikasnosti. Ali čini se da mu se Lexia uvukla pod kožu i s vremenom je nemoguće sakriti iskre koje frcaju među njima. Ali je li upuštanje u aferu vrijedno njihove, odnosno Lexijine karijere? Jer, nažalost, znamo koga bi se više osuđivalo i čija bi karijera patila.
Knjiga me je baš ugodno iznenadila, posebice zbog toga što je autorica okružje uredske romanse iskoristila kao podlogu za kritiku društva od kojih se ovdje konkretno bavi tjelesnom težinom i izgledom, zastupljenošću muškaraca i žena na raznim pozicijama u tvrtki te šovinističkim ponašanjem.
“Čudno je, zaista, kako neprestano učimo o sebi samima.”
Tako pratimo Lexiju i Adama, ali i neke od ostalih likova, kako se bore s postojećim predrasudama i shvaćaju kakvo uskogrudno mišljenje prevladava u modernom svijetu, posebice što se tiče tjelesne težine. Lexia naime nije mršavica. A u svijetu koje glorificira mršavost i zagovara zdrav život ne priznajući da zdravo podrazumijeva različite oblike tijela i kilograme, ona proživljava strahovita verbalna zlostavljanja.
Adam, koji dosad nije razmišljao o tome, počinje shvaćati koliko daleko ljudska zloba doseže, ali unatoč Lexijinom iskustvu, ne shvaća njene nesigurnosti jer je ona njemu savršena. Ipak uviđa kako stvari stoje i počinje se suprotstavljati okolini. On sam isto vuče svoje breme iz prošlosti, ali za razliku od Lexije, koja mi je fantastično prikazana, Adam mi je mlak kao lik. Znao me je baš naživcirati i bilo je trenutaka kad sam okretala očima misleći “hajde, odluči se više.”
Općenito mi se svidjelo kako se priča razvijala, a zajedno s njome i likovi, ali neke scene i razgovori među Lexijom i Adamom su bili malo čudni, kao da nedostaje koja stranica između. Isto su tako neka Adamova ponašanja bila poprilično djetinjasta, što opet odudara od njegove ozbiljne karakterizacije. Shvaćam što je autorica htjela postići – prikazati ljubomoru, ali nije joj to baš najbolje uspjelo. Ispalo je dosta nedosljedno, a Adam zbrkano.
No, unatoč meni boljoj Lexijinoj karakterizaciji, kemija između njih je itekako opipljiva i njihov odnos strastven. Bilo je zabavno čitati kako se trude zadržati profesionalni odnos istovremeno shvaćajući da se možda ne radi samo o požudi, već da se tu kriju i dublji osjećaji. Uz to se Lexia mora nositi i sa svojim nesigurnostima i izboriti za sebe na radnome mjestu. Razvoj nje kao lika i njene misli te unutarnja previranja su super prikazani.
“Činjenica da čovjek može biti tako hrabar i samouvjeren u jednom području života, a potpuno suprotan u drugom. Osjećam da sam dobra u svom poslu, na primjer, i da sam dobra prijateljica i općenito dobra osoba. Tu sam samouvjerena i puna samopouzdanja. Ali tako sam nesigurna kao žena.”
Pred kraj su mi neke stvari postale malo repetitivne, ali mi je sam kraj bio baš sladak i sviđa mi se kako je priča završila. Cijela je knjiga bila lijepo osvježenje i nadam se da Fokus planira još prijevoda autoričinih romana.
Dames of Books: Sve ili ništa (recenzija)