Blog

Thomas Harris: Cari Mora | by Write Owl

“Čudovišta znaju kad ih prepoznaju.”

(“Cari Mora”, Thomas Harris)

Prvi put u četrdeset i četiri godine, koliko je prošlo otkad je američki pisac Thomas Harris svijetu otkrio dr. Hannibala Lectera, kanibalističkog serijskog ubojicu, u Harrisovom romanu glavni lik nije jedan od najzloglasnijih književnih negativaca ikad. Naime, trinaest godina nakon “Hannibalovog postanka” stvorena je Caridad “Cari” Mora, mlada kolumbijska izbjeglica sa privremenom radnom vizom u Americi koja pokušava stvoriti normalan život. Život drugačiji od onog u vojnog kampu rodne Kolumbije iz kojeg je, unovačena kao dijete, ponijela ožiljke i sjećanja na krv i nasilje. Bijegom u Ameriku umaknula je zvijerima rata, no neki drugi predatori skriveni su na džungli asfalta. Jedan od njih je i Hans-Peter Schneider, jezivi psihopata koji trguje tijelima i organima mladih djevojaka te uživa u rastapanju njihovih ostataka u svom najdragocjenijem posjedu – stroju za tekuće kremiranje (“tekuća metoda nije ostavljala nikakav ugljikov otisak niti otisak bilo koje vrste… Ako djevojka nije bila od koristi, kao što je očekivao, Hans-Peter ju je mogao samo izliti u WC školjku, bez ikakvog štetnog utjecaja na podzemne vode”). Schneider možda nema potencijal postati Lecterov dostojni “doppelgänger“, no Harris mu u svakom slučaju pridaje posve dovoljno psihopatskih osobina da nam se naježi koža na potiljku svaki puta kada začujemo njegovo pjevušenje: “Ime mi je Hans-Peter, samo me nazovi. Učinit ću da tvoj problem u kanalizaciju otplovi!”

Osim strasti prema ljudskoj patnji i sakaćenju, Hans-Peter Schneider ima još jednu – dvadeset i pet milijuna dolara u zlatnim polugama, blago narkokartela i zloglasnog Pabla Escobara koje je najpoznatiji narko boss navodno sakrio negdje ispod svoje vile u zaljevu Biscayne u Miamiju, nikad ne dočekavši uživati u njemu. Okupivši grupu okorjelih kriminalaca, Schneider kreće po plijen zlata i krvi i tu se njegov put križa s onim Cari More. Cari je, naime, kućepaziteljica nekadašnje Escobarove kuće te, poput svih Harrisovih ženskih likova (primjerice, Clarice Starling, Molly Foster Graham, Dahlije Iyad ili pak Catherine Martin) svojom snažnom osobnošću čini jezgru Harrisovog pripovijedanja. Sukob sa Schneiderom samo će naglasiti snagu koju crpi iz pozadinske priče koja joj je kao književnom liku dana te je upravo ta pozadina jedan od značajnijih elemenata romana.

“Cari Mora” ne nedostaje okrutnosti, krvoprolića, pa čak niti trunke kanibalizma, no možda bi bilo previše očekivati novog Hannibala Lectera. Naime, stoji činjenica kako je Harris u svojim romanima uvijek bio sklon portretiranju čudovišnih likova, no onih koji imaju određenu intelektualnu i emocionalnu težinu, dramatiku iz koje izvire njihova upečatljivost – osim Lectera, tu su, primjerice, Francis “The Tooth Fairy” Dolarhyde u “Crvenom zmaju” ili Jame Gumb skriven ispod oderane kože svojih žrtava u “Kad jaganjci utihnu”, dok je u slučaju Hansa-Petera Schneidera prisutna određena doza karikiranosti na koju možda nismo naviknuli (poput trenutka u kojem jedan od Schneiderovih suparnika zaključi kako Schneider izgleda “kao penis sa naočalama”) . U nekim se trenutcima čitatelju pak može učiniti kako je okrutnost tu samo radi okrutnosti, no Thomas Harris dovoljno je iskusan pisac da čak i tu činjenicu preokrene u svoju korist te popravi stvar sa vrlo dobro portretiranim likom Cari More.

Kako bilo, “Cari Mora” solidan je triler kojemu napetosti nikako ne manjka, no posve je izvjesno kako ga treba čitati bez razmišljanja o Harissovim prethodnim književnim uratcima. Vrlo rijetko, naime, isti pisac može dva puta stvoriti tako briljantno okrutan i šokantan lik poput dr. Lectera, ali zato može mnogo puta napisati romane koji su vrijedni čitateljske pozornosti. Jedan od takvih jest i “Cari Mora”.

Recenzija: “Cari Mora”, Thomas Harris

Cari Mora

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>