Akemi Dawn Bowman: Ljeto. Ptica. Plavo | by P.S. I Love Books 23/10/2020
Rumi Seto ni u što nije bila sigurna u svom životu kao u to da želi provesti život pišući pjesme sa svojom sestrom Leom. Svaki slobodan trenutak provodile su stvarajući glazbu. Glazba je bila njihov život, ono što ih je povezalo i znale su da na taj način žele provesti ostatak života.
Nakon što ih je otac napustio, Rumi i Lea postale su još povezanije jer njihova majka je radila dva posla kako bi mogle koliko toliko normalno živjeti.
Nakon što Lea iznenada pogine u prometnoj nesreći dok su zajedno sa majkom bile u automobilu, Rumi se sruši cijeli svijet.
No umjesto da zajedno prolaze kroz taj tragični gubitak i jedna drugoj olakšaju bol i tugu, te si budu podrška, njezina majka ju šalje kod tete Ani na Havaje. Tisućama kilometara daleko od doma Rumi se tada suočava ne samo sa tugom i boli zbog gubitka sestre, nego i sa usamljenosti i osjećajem odbačenosti, te sa ljutnjom, bijesom i razočaranjem zbog toga što ju je majka ostavila da sama prolazi kroz to sve i da se snalazi kako zna i umije.
Rumi je uvjerena da je majka uvijek više voljela Leu, kao i svi ostali, te da nju nikada ne bi ostavila samu. Leu je bilo tako lako voljeti jer bila je draga, nasmijana, samouvjerena i uvijek spremna pomoći. Za razliku od Rumi koja je bila njezina čista suprotnost.
“Nije pošteno da ljudi moraju žalovati sami. Oni koji su ostali trebali bi se držati zajedno. Trebali bi se željeti držati zajedno.”
Dok se bori sa svojim osjećajima, ova tinejdžerica pokušava ponovno pronaći samu sebe, ali i želju za životom. U svemu tome pomoći će joj neobična, nova prijateljstva sa tinejdžerom Kaijem i osamdesetogodišnjim Georgeom.
Također, Rumi je odlučna u namjeri da završi pjesmu koju je započela sa Leom, no to za jednu slomljenu tinejdžericu neće biti niti malo lagan zadatak.
Ono kroz što su Rumi i njezina majka morale prolaziti nakon tako strašnog gubitka znaju samo oni koji su isto nekoga izgubili.
Samo osobe koje su prolazile kroz isto to znaju kolika je to bol i mogu shvatiti obje, kao i njihove postupke.
U ovom romanu možemo vidjeti kako se svatko na različit način nosi sa boli i gubitkom.
Jer svi smo mi različiti, i zato nikada ne trebamo osuđivati druge. Nikada ne znamo što su ljudi oko nas doživjeli, kroz što su sve morali proći u životu, koliko tuge i boli se srušilo na njihova leđa.
Najlakše je osuđivati, a puno je teže pokušati razumjeti jer to ipak zahtjeva više truda i vremena.
“Ljeto. Ptica. Plavo.” predivan je, dirljiv roman koji je osvojio moje srce već od prvih stranica i tako mi je postao jedan od najdražih romana pročitanih u ovoj godini. Iako je u pitanju teška tema i roman je prepun tuge, boli, razočaranja i kajanja, na stranicama ovog romana pronaći ćemo i ljubav, opraštanje, razumijevanje, utjehu i nadu u bolje sutra i u novi početak.
Ovo je jedan od romana koji istovremeno želite pročitati, a s druge strane, ne želite da mu dođe kraj. Jedna od priča koja vas toliko dirne, polako vam slama srce dio po dio, ali vam je istovremeno toliko predivna i draga.
Nakon čitanja poželjela sam da postoji čarobni štapić s kojim bi izbrisala i zaboravila sve što sam pročitala, kako bih ponovno mogla čitati kao da je prvi put.
Imate moje velike, ma ogromne preporuke za ovaj roman!
“Živiš samo trenutak- jedan jedini trenutak. Zatim više nisi važan. Jer postoje godine prošlosti i godine budućnosti, a svi smo mi samo mjehurić u vremenu- nalet vode koji čeka kako bi ostavio trag u pijesku, samo da bi ga izbrisali valovi koji dolaze nakon nas.”
“Tuga je čudovište- ne izvuku svi živu glavu, a oni koji uspiju često ostanu slomljeni.”
https://www.facebook.com/1049633818570453/photos/a.1360833734117125/1534848213382342/?type=3&theater