Blog

Frédéric Martel: Sodoma | by Write Owl

“Prije nego krenemo dalje, trebamo detaljnije promotriti te kardinalske poroke koje ću otkriti. Tko sam ja da sudim? Još jednom pokušavam biti “non- judgemental”; manje mi je stalo do outanja živućih svećenika, a više do opisivanja sustava: prema tome, imena tih prelata anonimna su. U mojim očima, ti kardinali, biskupi i svećenici svakako imaju pravo na ljubavnike i na istraživanje vlastitih naklonosti, bile one stečene ili urođene. Uostalom, s obzirom na to da nisam katolik, uopće me nije briga ako se čini da na taj način iznevjeruju zavjet na čednost ili krše pravila Crkve. A kad je riječ o prostituciji, toliko čestoj unutar te skupine, ona je u Italiji legalna i kanonsko je pravo, primijenjeno na izvanteritorijalnu zonu Svete stolice, očito vrlo dobro tolerira! Jedino što je u svemu upitno jest ogromno licemjerje: to je glavna tema ove knjige, što potvrđuje da papina nezabludivost postaje nekažnjivost kad je riječ o moralu njegove svite.”

(“Sodoma”, Frédéric Martel)

Tijekom četiri godine istraživanja, Frédéric Martel, francuski pisac, sociolog i novinar, razgovarao je sa 41 kardinalom, 52 biskupa i monsinjora, 45 apostolskih nuncija i inozemnih veleposlanika te više od dvije stotine svećenika i sjemeništaraca, a sve kako bi javnosti približio, odnosno otkrio postojanje najveće homoseksualne mreže unutar Vatikana.

Martel, i sam deklarirani homoseksualac, u svojoj se knjizi nije trudio šokantnim prikazati podatak kako su većina svećenika homoseksualci koji svoju spolnu orijentaciju vrlo nesmetano upražnjavaju, već je na svjetlo dana iznio svo licemjerje te činjenice. Jer, kako i sam u više navrata utvrđuje – što su svećenici u svojim javnim nastupima homofobniji, to je veća vjerojatnost njihove homoseksualne orijentacije. Tako imamo situaciju javnog osuđivanja homoseksualnosti kao perverzije i opačine protiv Božje i ljudske prirode, dok Martel istodobno otkriva kako je “Vatikan mjesto gdje se procentualno nalazi najviše homoseksualaca na svijetu; čak više nego u San Francisku u četvrti Castro, te se organiziraju specijalne večeri homoseksualaca, u kojima sudjeluju svećenici, pa i kardinali i gdje se upražnjava seks i konzumira droga.” Korištenje usluga muških prostitutki uobičajena je pojava.

“Na kraju se pitam, zaljubljuju li se svećenici u te momke češće od drugih? Zašto pokušavaju “spasiti” prostitutke koje iskorištavaju? Jesu li to ostatci kršćanskog morala koji ih čine humanima u trenutku kad iznevjere zavjet čednosti?”

(“Sodoma”, Frédéric Martel)

Martelova “Sodoma”, simbolično nazvana po biblijskom gradu kojeg je Bog uništio jer su u njemu navodno živjeli samo homoseksualci, progovara o homoseksualnom lobiju, mizoginiji koja ide “ruku pod ruku” s njim te o mračnoj strani istog tog lobija – pedofiliji, naglašavajući kako pedofilija nije vezana uz homoseksualizam općenito, no u specifičnom okružju unutar Crkve, bolestan je ud zbog kojeg šepa cijela Crkva vukući balast osuda i nepovjerenja u nju kao instituciju. Papa Franjo, tvrdi Martel, itekako je svjestan svega što se događa, pa tražeći objašnjenja i sam postaje žrtvom onih koji žive dvostruki život.

“To je drugo pravilo Sodome: Homoseksualnost proporcionalno raste dok se približavamo Svetom Ocu; kako se penjemo po katoličkoj hijerarhiji, ima sve više homoseksualaca. U Kardinalskom zboru i u Vatikanu, preferencijalni je proces urodio plodom: homoseksualnost postaje pravilo, a heteroseksualnost iznimka.”

(“Sodoma”, Frédéric Martel)

“Sodoma” nije manifest protiv Crkve. U njoj nije naglasak na imenima svećenika i kadinala niti na prokazivanju uz intimne osobne detalje. “Sodoma” otkriva Vatikan kao državu. Otkriva licemjerje koje se spušta sa oltara i skriva iza propovijedi i poniznosti te “sumpornim ognjem” riječi zasipa svakog tko je čita.

Martelova knjiga, prema njegovim riječima, “želi pomoći Crkvi da preživi”. Vrati povjerenje koje bi vjerskoj zajednici trebala ulijevati kuća Božja.

Istraživački rad Frédérica Martela naišao je na mnoga neodobravanja i osude, a “Sodoma” je odbacivana kao plod fikcije i neopravdan napad na Crkvu. No, slijeganjem prašine koju je ova knjiga podigla, vrata mnogih vatikanskih ormara ostala su odškrinuta dovoljno da vidimo “kosture” koji su se dugo skrivali u njima.

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>