John Marrs: Putnici | by Čitateljica 02/02/2022
John Marrs je spisateljsko čudo. Meni je pri čitanju Putnika eksplodirala glava, barem je osjećaj bio takav, a ni sad danima kasnije se ne mijenja. Unatrag nekoliko dana kad me na poslu pitaju za preporuku nekog dobrog trilera Putnici su mi na prvom mjestu. Mislim da ne mogu sakriti oduševljenje kad ih opisujem pa ljudi padaju k’o kruške pokošeni tom mojom marrsovskom energijom.
Od ideje, preko realizacije, do kratkih adrenalinom nabijenih poglavlja, količine cliffhangera koje je uspio ubaciti u ovu priču, meni je apsolutno sve bilo sjajno. Ok, zadnjih pedesetak stranica kao da je napravio rez pa sam se malo izgubila, ali kad sam se našla, svaki zarez je imao smisla.
Cestama Velike Britanije voze autonomna vozila. To su auti bez vozača, auti koji imaju umjetnu inteligenciju. Veliki doseg, zar ne? Nije to tako daleka budućnost, već sad se takva vozila testiraju. A onda… Jednog dana pnekoliko ljudi sjedne u svoje limene ljubimce i budu oteti pod prijetnjom da će za nekoliko sati biti mrtvi. Što je dovelo do ovog terorističkog čina? Ljudska pogreška ili greška u umjetnoj inteligenciji?
Ne prođe dugo do još većeg zapleta i raspleta, a mi smo ti koji pozorno pratimo svaki događaj iz prvog reda.
John Marrs još jednom je pokazao u koliko tehnološki naprednom vremenu živimo, ali kao ljudi nismo nešto pretjerano evoluirali.
Putnici su doživljaj za sva osjetila i već dugo nisam čitala nešto što stvara toliku ovisnost i čiji rasplet sam nestrpljivo čekala. A poneka referenca na Onog pravog koju je tako neprimjetno ubacio baš je marrsovski začin. Zaista ne znam čime nas još može iznenaditi, ali znam da već sad nestrpljivo iščekujem.