Blog

Fredrik Backman: Britt-Marie je bila ovdje | by Čitam Gledam Slušam

Britt-Marie je osoba koju na prvi pogled ne primjećujete. Ali ona primjećuje vas. Ona sve pamti, sve zapisuje i svega se sjeća. Britt-Marie je takva, neobična, svojeglava i jako dosljedna. Ako ona nešto kaže, ona će to i učiniti. Vrlo često, ako ne i svaki put, zapisati napomenu na svoju listu. Jer, kako netko uopće može živjeti bez popisa? Kako netko može ne održati svoju riječ i zaboraviti ono izrečeno? Kod Britt-Marie nema spontanosti, sve se mora znati, sve je crno na bijelo.

Britt-Marie je veliku većinu svog života provela u sjeni supruga Kenta, poduzetnika koji ju nikada nije doživljavao i zbog kojeg je i ostala kod kuće. Nije joj to bio problem jer u kući se uvijek nađe nešto za raditi – čistiti ili slagati ladice s priborom za jelo. A Britt-Marie puno čisti. Čisti jer ništa ne može biti dovoljno čisto. Čisti jer tako zaboravlja. Čisti kad je ljuta, ali i tužna. Čisti jer primjećuje parfem na Kentovoj košulji. A Britt-Marie ne stavlja parfem. Nikada. Roman započinje njenim posjetom Zavodu za zapošljavanje. Britt-Marie ima 63 godine i skoro nikada nije imala pravi posao. Ali sada joj treba. I dobije ga, u zabačenom Borgu, seocetu u kojem se ništa ne događa. Osim nogometa. Britt-Marie prihvaća posao održavanja rekreacijskog centra koji će vrlo vjerojatno zatvoriti za tri tjedna. U Borgu je sve zatvoreno. Ljudi su ogorčeni, nesretni i malo što ih veseli. Djeca imaju taj nogomet. A odjednom svi imaju i Britt-Marie.

Teško je pisati o radnji romana u kojem se stalno nešto događa, a konkretnog zapleta skoro ni nema. Backman opisuje svakodnevni život, probleme ljudi, osobne i javne, ulazi u privatnost svojih likova, ponovo ih ogolivši kao i u prethodnicama. Svaki je lik poseban i teško ćete ga zaboraviti. Od neponovljive Britt-Marie, preko Banke i Nekoga, policajca Svena, Samija i njegove obitelji i sve divne djece koja će u Britt-Marie prepoznati ono što im nedostaje – potporu. Nije Britt-Marie blaga prema njima, iskrena je i nemilosrdna, ponekad i otresita, ali ništa ne radi iz zlobe, već iz ljubavi koju nitko do sada nije cijenio.

Mnogo je skrivenih i manje skrivenih motiva na ovim stranicama.: prijevara, alkoholizam, tajne, psihološko zlostavljanje, fizički napadi samo su neki od njih. Backman vrlo vješto upravlja ljudskim emocijama, ima sposobnost učiniti da se čitatelj u potpunosti stopi s likovima i proživljava njihove probleme. Često se veseli s njima, ali vrlo često i tuguje. Postoje trenuci kada bi najradije ušao u knjigu i porazgovarao s pojedincima. Kod Backmana ne cvjetaju ruže, njegov je svijet raznih boja i vrlo realističan. Likovi su od krvi i mesa, puni mana, ali i tih vrlina koje, kad se otkriju, mogu biti nešto najljepše na svijetu. Mogu te podignuti s poda, obojati sivu svakodnevicu, mogu dati pečat onome što si do tada proživio. Neki ljudi, a takvi su toga najčešće najmanje svijesni, toliko utječu na svoju okolinu da ih ne možete zaboraviti. Oni su uvijek prisutni, makar u vašim mislima, jer oni su svojim djelima učinili više nego mnogi svim drugim pomagalima.

Iako je Backmanov Čovjek zvan Ove jedna od mojih najdražih knjiga ikada, Britt-Marie nikada neću zaboraviti. Na trenutke me i podsjeća na Ovea, svojom namrgođenošću i iskrenošću, ali i dobrotom koju na kraju svi prepoznaju i znaju jako dobro cijeniti. A počela je i ona 🙂

Britt-Marie je bila ovdje

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>