John Green: Recenzija antropocena | by Petra reads 27/11/2023
Ovo je recenzija o recenzijama.
John Green dobro je poznat po svojim hitovima Greška u našim zvijezdama, Gradovi na papiru, Nikad kraja kornjačama, U traganju za Alaskom… sve su to knjigu koje su me među prvima „uvele“ u čitanje. Zbog toga mi je ova knjiga dugo bila prvi vrhu ‘TBR’ liste.
Isprva neobična- knjiga u kojoj autor recenzira sve oko sebe, pa čak i „krnju naslovnicu“ koja se nalazi u svakoj knjizi.
John Green je pokrio i recenzirao preko 40 tema tako što je svaku povezao sa svojim osobnim iskustvom i nekom pričom koja stoji iza nje.
Tako u jednom eseju recenzira pjesmu You’ll never walk alone, pa se prebacuje na dijetno piće Dr. Pepper, zatim recenzira Staphylococcus aureus i iPhoneovu aplikaciju za bilješke.
Već je jasno, ova knjiga nije ni približna njegovim prijašnjim djelima. Zbog toga za nju treba odvojiti malo više vremena, pa sam dnevno pročitala tri do četiri eseja. Iako mi neke teme nisu bile bliske, iz svakog eseja se dalo naći nešto korisno, smiješno ili ‘relatable’ kako naša generacija voli reći.
„Lako je zaboraviti koliko su ljudi čudesni, koliko su neobični i dragi…Mi smo jedini dio poznatog svemira koji zna da je u svemiru.“
Meni možda najdraži esej stoji pod naslovom Naša snaga divljenja. Možda zato što započinje s usporedbom iz Velikog Gatsbya a možda zbog njegovog zaključka.
„Mora da je čovjeku, kad je ugledao ovaj kontinent, barem u času prolaznog zanosa zastao dah u grudima, i da je- našavši se posljednji put u povijesti licem u lice s nečim što je odgovaralo snazi njegova divljenja- morao uroniti u estetska razmišljanja koja nije ni shvaćao ni želio.“
Scott Fitzgerald
U zaključku ovog eseja stoji, po meni možda i najljepše rečenice u knjizi: „Diveći se savršenstvu tog lista, sjetio sam se da estetska ljepota podjednako ovisi o tome kako gledate, kao i o tome što vidite. Od kvarka do supernove, toliko je toga vrijedno divljenja. Ono što manjka jest naša pažnja, naša sposobnost i spremnost da postupamo sa strahopoštovanjem.“
Sviđa mi se što je Green uspio u eseje ubaciti stihove Emily Dickinson, što iz tih eseja saznajemo kako na ljude s rakom utjecala njegova knjiga Greška u našim zvijezdama i što nam je otkrio pjesme koje su utjecale na njegov život.
John Green nam je ovim esejima dao uvid u svoj život i svoje misli. Progovara o ljudima oko sebe, o izazovima na koje nailazi a ponajviše čitatelju daje do znanja da smo svi obični ljudi, koji iz dana u dan uče i spoznaju nove stvari o sebi i drugima.
Jedna stvar koja mi je bila upečatljiva je njegovo zamjećivanje sitnica. Radovanje malim, naizgled nebitnim stvarima i pronalaženje ljepote u svakodnevnim sitnicama.
„Vjeruj. (…) Engleska riječ za vjeruj jest believe, be+live, biti+ živjeti. (…) Vjeruj! Budi živ! Koja riječ!”
Ova knjiga je brzo ušla u top 5 knjiga koje sam pročitala. Zato joj, po uzoru na autora dajem 5 zvjezdica.
„I ja ću, prije ili kasnije, postati sve što je dio svega ostalog. Ali do tada: kakvo je čudo što mogu disati na ovom živom planetu. Kakav je blagoslov biti Zemlja koja voli Zemlju.“
Recenziju možete pročitati i na instagramu 🙂