Rebecca Yarros: Četvrto krilo | by Učiteljica čita 15/05/2024

Violet Sorrengail ima 20 godina, školovana je za pisara i spremna je pohađati Kvadrant pisara te uživati u životu okružena knjigama. No njezina majka, generalica, ima drugačije zamisli. Ona je predvidjela da Violet postane jahačica zmajeva, prije čega mora proći veoma opasnu obuku. To je ne zamara, važno je tek da se Violet priključi eliti kraljevstva, što jedino priliči kćeri jedne generalice. Violet se nađe u nezavidnoj poziciji, ne može proturječiti majci, no svjesna je svojih fizičkih karakteristika i sposobnosti koje joj baš ne idu u prilog prilikom prolaska obuke, ali i u odnosu sa zmajevima. Zmajevi pažljivo biraju s kime će se združiti, zasigurno neće s nekim veoma slabim kakvom se i ona smatra, veća je vjerojatnost da će je spaliti.

Zmajevi se ne združuju s krhkim ženama. Spale ih.

Činjenica da ne čitam baš knjige ovog žanra, ali i euforija koja je nastala po izlasku ove knjige (koja mi se nije svidjela), nisu puno obećavale kada je moj dojam u pitanju. Toliko su svi bili oduševljeni da sam na čitanje krenula ne bez ikakvih očekivanja, već s nekom negativnom notom, kao da sam željela da mi se knjiga ne svidi jer je nemoguće da su ljudi toliko njome oduševljeni. I pogodite što se dogodilo, knjiga mi se jako svidjela. Toliko da sam je završila u dva čitanja, da je nisam mogla ispustiti iz ruku dok nisam došla do samog kraja iako je vrijeme za spavanje odavno prošlo te da sam bila ljuta i frustrirana jer ispred sebe nemam prijevod nastavka kojeg bih mogla odmah uzeti na čitanje. Budući da je od čitanja do ovog trenutka prošlo skoro pet mjeseci, razmišljam da je ponovno pročitam, toliko mi je bila dobra (a i da si skratim vrijeme do drugog dijela).

Na prvu me oduševila karta koju sam pronašla čim sam otvorila knjigu, obožavam takve dodatke i često se tijekom čitanja vraćam na njih i pratim opisana kretanja junaka. Jako su mi se svidjeli i likovi, posebice Violet i Xaden (kojeg sam obožavala), dok me Daine od samog početka živcirao. Iako je Violet prikazana kao jaka slaba osoba, s minimalnim izgledima za preživljavanjem, bilo je izvjesno da će proći obuku jer u protivnom knjige ne bi niti bilo, ali to mi nije smetalo i nisam to doživjela kao neki nedostatak ili manu. Ljubavna nadmetanja i obiteljski problemi samo su još dodatno začinili ionako zanimljivu radnju i uživala sam čitajući o životima i problemima junaka. Svidjelo mi se i što nas je autorica izuzetno rano pripremila na gubitke i pokazala da se ne trebamo vezati za likove jer nikada ne znamo kada ćemo nekog od njih izgubiti. To me podsjetilo na Igru prijestolja gdje je to isto bio slučaj i ta serija me promijenila i očvrsnula. Kada već spominjem Igru prijestolja, moram spomenuti i da me Violetino ponavljanje izjave „Neću danas umrijeti“ podsjetilo na Aryu i njezinu veoma sličnu izreku „Not today“ koju je govorila bogu smrti. Pitam se je li to tek puka slučajnost ili se autorica inspirirala spomenutom junakinjom.

I sada, ono najbolje u knjizi, zmajevi. Nedvojbeno najzanimljiviji dijelovi priče upravo su oni koji uključuju zmajeve, a najsmješniji dijelovi su Tairnove upadice u Violetin um. Nekoliko puta sam se sama sa sobom naglas smijala i voljela bih da takvih dijelova bude još više u nastavcima. Svidio mi se način na koji zmajevi komuniciraju jedni s drugima, ali i s ljudima, koliko si međusobno pomažu, obožavam njihovu hrabrost, ali i malene slabosti koje posjeduju iako su veoma opasna i snažna bića. Mišljenja sam da je autorica izvrsno prikazala odnose zmajeva, ali i na veoma zanimljiv način ih sparila međusobno, s ljudima te u konačnici i ljude preko sparenih parnjaka zmajeva.

Zmaj je bez svog jahača tragedija. Jahač je bez svog zmaja mrtav.

Neki dijelovi su predvidljivi pa tako i sam kraj, imala sam osjećaj što bi se moglo dogoditi, ali to me ipak nije razočaralo. Štoviše, bila sam oduševljena jer sam bila u pravu i jer je to ishod kakvom sam se nadala. Kako sam već napisala, od same karte na prvim stranicama bila sam oduševljena i dalje je sve teklo u istom tonu, do posljednje rečenice. Veoma zanimljiva obuka jahača, zamršeni obiteljski odnosi, gubitci, zmajevi, ljubavne zavrzlame, prijateljstva (iskrena i lažna), napete i uzbudljive borbe, što zmajeva što ljudi. Toliko toga u ovoj knjizi, sve jako dobro i sve jednako vuče na čitanje, ali i obožavanje.

Recenziju možete pročitati i na linku 🙂

Četvrto krilo