K. A. Tucker: Čista divljina | by Mamine knjige 21/03/2022
Dragi moji čitatelji i prijatelji blogeri, zašto mi niste ranije podvalili ovu sjajnu knjigu jer imam osjećaj da sam (dok ste je svi čitali) ja bila zarobljena ispod kamene stijene? Srećom, ožujak mi je, po svemu sudeći, mjesec odličnih knjiga. Čista divljina nimalo nije razočarala dapače – oduševila me je! Ovo je još jedna knjiga iz kategorije “kakve knjige Andrea najviše voli”. 
Ako postoji još netko tko je, poput mene, bio ispod stijene, priča počinje 1993. na Aljasci. Zbog knjiga koje sam do sada pročitala, a da se odvijaju na Aljasci, sve vezano za taj krajnji dio zemaljske kugle me neopisivo privlači. Mladi pilot Wren i njegova žena Susan rastaju se. Čini se privremeno. Ona odlazi u Toronto sa njihovim bebom, Callom Fletcher. 2018.je godina, Calla ima 26 godina i živi sa majkom i očuhom Simonom u Torontu. Između partijanja s prijateljicom Dianom, prekida s dečkom Coreyem i otkaza na pomalo dosadnom poslu, Calli se događa život. Primit će poziv od nepoznate žene po imenu Agnes, koja je zove u posjet njenom ocu. Ocu s kojim se nije čula dugih 12 godina. Wren je obolio od raka pluća, i sve što njegova prijateljica želi je da provede neko vrijeme sa svojom izgubljenom kćeri.
Calla se odvaži otputovati na Aljasku, ne znajući što je sve zapravo čeka. Sa sobom nosi i majčino upozorenje da se čuva nebeskih kauboja koji bi joj mogli slomiti srce. Čim sleti na tlo Aljaske dočekat će je arogantni Jonah, jedan od ponajboljih pilota očeve kompanije Divlja Aljaska. Slijedi pustolovina koja će Calli promijeniti život.
Hladna, gruba i sirova Aljaska i njihovi stanovnici postepeno će se Calli uvući pod kožu, a ljubav koju gaji prema ocu otkrit će joj nove dimenzije života, boli i gubitka. Igra psa i mačke između Calle i Jone može završiti zaljubljivanjem, no jesu li oni spremni ponoviti “greške” njezinih roditelja? I naposljetku, koliko je još života ostalo Wrenu?
Nakon dugo vremena poistovjetila sam se s glavnim ženskim likom. Konačno sam našla junakinju koja mi ni po čemu nije iritantna i čiji mi je svaki potez bio na mjestu. Još me dodatno kupila svojom nemogućnošću da pije kavu bez mlijeka. 
Osim Calle, nakon duho vremena oduševio me i muški lik, Jonah. Konačno sam pronašla autoricu koja zna portretirati arogantnog muškarca s velikim srcem, bez pretjeranog klišeiziranja i upadanja u suvišne nepotrebne opise karaktera. Lik Jone se obožava kroz cijelu priču, i to postepeno. Baš kako treba.
Njihova romansa je potpuno realna, moguća i na kraju – zabavna. Odnos koji je K. A. Tucker opisala je, ako bolje pogledamo, potpuno zdrav i netoksičan i u ovakvim romansama u knjigama uživam. Njegove rečenice, odluke, odnos prema Calli, sve je idealno, ali baš sve mogu zamisliti u stvarnom svijetu.
Na kraju me je ova priča ostavila sa suzom u očima. Nisam se isplakala, ali me je toliko dirnula, ganula i obuzeo me onaj lijep osjećaj kad knjigu poželite zagrliti kao plišanog medvjedića. Raduje me što nam uskoro stiže nastavak i krenula sam odbrojavati dane.
Stil pisanja i forma u prvom licu jednine oduvijek mi je draga i guštala sam biti u Callinoj glavi svakom stranicom.
Zaista mi je priuštila vrtlog emocija:zdravi humor, smijeh u suzama, suze i sreća. Sve što želim od osjećaja u jednoj knjizi!
Dok nam ekipa iz Fokus ne donese drugi dio, zaokružila sam ime K. A. Tucker u svojim bilješkama i bolje po mene da što prije pročitam i druge njene knjige jer Čista divljina zaista obećava.
Sve moje preporuke i 5 zvjezdica sa šljokicama. 
Mamine knjige: Čista divljina (recenzija)