Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove | by Svijet jednog knjigoljupca 01/03/2019
Fokus na hit je humoristični roman naziva Čovjek zvan Ove švedskog pisca Fredrika Backmana predstavio na sljedeći način:
“Morate upoznati Ovea. Ljudi poput njega prava su noćna mora za susjede. Ima svo vrijeme ovog svijeta, prozor s kojeg drži na oku cijelu ulicu, stroge principe, kirurški precizne rutine i – kratak fitilj. Dozlaboga je drzak i inatljiv. Prezire svijet oko sebe, točnije – ono u što se neuredna, neodgovorna i nesposobna ljudska rasa prometnula. A nije ni da svijet njega silno voli…
Najmanje što mu u životu treba su novi susjedi, još k tome useljenici, nevjerojatno glasni, brbljavi i radosni, s dvije male musave napasti. Naravno da ga je snašlo upravo to. I prije nego što su se pošteno smjestili, uspjeli su automobilom (jer jasno da nemaju pojma o vožnji u rikverc) izobličiti Oveov poštanski sandučić. I nikad više, s tim nisu prestali. Malo po malo, izobličili su sve ono što je Ove mislio da jest.”
O autoru je navedeno sljedeće:
Fredrik Backman (1981) je švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegov prvi roman “Čovjek zvan Ove” (Enman som heter Ove, 2012) bio je u Švedskoj velika uspješnica i prodan u više od 500.000 primjeraka. Do danas mu je prvijenac preveden na 25 jezika i ne silazi s vrhova najprodavanijih naslova. Objavio je još “Saker min sonbehöver veta om världen” (Stvari koje moj sin treba znati o svijetu, 2012), “Min mormor hälsar och säger förlåt” (Moja baka pozdravlja i kaže da joj je žao, 2013) i Britt-Marie var här (Britt-Marie je bila ovdje, 2014).
Ono što je posebno u ovom romanu jest činjenica da pri uzimanju ove knjige u ruke i čitanju kratkog opisa djela čitatelj stječe dojam da će čitati knjigu s jednim jaaaako mrzovoljnim i zločestim glavnim protagonistom.
Naravno, iako stječemo takav dojam, to nije istina.
Ovo je roman o čovjeku velikog srca, čovjeku zvanom Ove, o kojemu kroz čitanje ove prekrasne knjige saznajemo razne životne detalje zbog kojih nam Ove prirasta srcu. Već na samom početku čitatelj, iako autorovom voljom doveden u zabludu pri procjeni glavnog protagonista, kada pomišlja da je Ove staro gundžalo, ipak shvaća da je Ove čovjek velikog srca i jako usamljen zbog gubitka svoje supruge koja je preminula prije šest mjeseci, pa kao takav želi počiniti samoubojstvo jer jednostavno ne može živjeti bez nje.
„On je bio čovjek koji je vidio crno ili bijelo.
A ona je bila boja. Sve boje koje je on imao.“
Iz navedenog citata vidljivo je kako je Ove čovjek koji čvrsto stoji nogama na zemlji, realist i praktičar, a njegova pokojna supruga u njegov je život donosila radost, veselje i neobičnost koja ga je izvlačila iz njegovih tmurnih raspoloženja. Autor vrlo vješto prikazuje Oveovu sadašnjost i prošlost, pa nam ih isprepliće u poglavljima, povezujući činjenice koje opravdavaju Oveovo ponašanje. Da pojasnim, uzimimo primjer Oveova djetinjstva. Izgubio je majku kada je bio dijete, a njegov otac je bio pošten i marljiv čovjek od malo riječi, ali puno velikih djela. Ove se učio živjeti na očevu primjeru i s godinama je naučio zatomljavati osjećaje i prakticirati praktičnost i rad u svojem životu, pa bi se za njega vrlo lako moglo reći da nema empatije. No, griješimo. Iako autor prikazuje mnogo istinitih činjenica o Oveu, tako nam prikazuje i ono skriveno, što Ove čuva duboko u svom srcu i ne želi da drugi ljudi znaju. On nije slabić, ali je, vjerovali ili ne, osjećajan čovjek i kao takav, čitateljima prirasta srcu. Divan je to čovjek, a čitati o njemu, njegovoj prošlosti i sadašnjosti, njegovoj želji da skonča svoj život zbog nemogućnosti življenja bez druge polovice, a potom o volji za životom, bilo je jedno divno iskustvo i na tome veliko hvala autoru i Fokusu koji su nam donijeli ovu prekrasnu, poučnu i životnu priču.
Ovo je roman o ljubavi i prijateljstvu, pomaganju drugim ljudima te velikoj želji čovjeka da bude prihvaćen i da ne bude usamljen. Ovo je poučan roman i svatko bi ga trebao pročitati jer osim što je humorističan i zabavan, ovaj nas roman uči životu i uči onim istinski bitnim činjenicama u životu. Autor nam kroz Ovea pokazuje kako se svaka osoba može činiti hladnom i bezosjećajnom, ali tek kada ju bolje upoznamo, tek tada možemo zaista shvatiti o kakvoj je osobi riječ. On nam pokazuje da nikoga ne bismo trebali procjenjivati na, kako se kaže, „prvi pogled“ i da u svakome čuči netko osjećajan, netko željan pažnje i ljubavi, ma koliko mi teško vjerovali u to.
„Kad nekoga izgubite, nedostaju vam najčudnije stvari. Male stvari. Osmjesi. Način na koji se okretala u snu. Čak i krečenje sobe jer je ona tako htjela. Za nju.“
Osim svega navedenog o osjećajima, što je vrlo bitno u ovom romanu, ali i o čemu ne smijem previše pričati jer ćete najbolje shvatiti kakav je Ove tek kad uzmete ovu knjigu u ruke, autor također prikazuje dnevne rutine jednog perfekcionista i praktičnog čovjeka kao što je Ove. Zanimljivo je i humoristično čitati o takvoj osobi za koju odmah možemo reći da je škrt. No, Ove ne misli da je škrt. On je štedljiv jer ako nisi štedljiv, imaš kredite, dugove i probleme. Ako si štedljiv i praktičan, ako se izboriš u trgovini da kupiš jednu sadnicu po cijeni od 25,00 kruna iako joj je cijena 39,00 kruna, ali trgovina ima akcijsku ponudu kupnje dvije sadnice za 50,00 kruna, ti zapravo pobjeđuješ i sustav i prodavača, a samim time štediš.
„Ove na pult položi kupon na kojem piše: „Dvije sadnice za 50 kruna“. A s obzirom na to da on želi samo jednu sadnicu, razumno je objasnio prodavačici da bi onda tu jednu morao moći kupiti za 25 kruna. Jer je to pola od 50.
Međutim, prodavačica, tupava devetnaestogodišnjakinja mozga sposobnog samo za tipkanje poruka na mobitelu, nije se složila. Ostala je pri tvrdnji da jedna sadnica stoji 39 kruna, a da se „dvije za 50“ odnose isključivo na akcijsku kupnju dva cvijeta. Morali su pozvati šefa. Oveu je trebalo punih petnaest minuta da čovjeku razumno objasni i da se ovaj s njim složi, i da mu za to pravo. Ako ćemo iskreno, šef je promrmljao nešto što je zvučalo kao „prokleti stari gad“ i toliko gnjevno otkucao tih 25 kruna na blagajni da je izgledalo kao da mu je uređaj za nešto kriv. Ove za to nije mario. Zna on da trgovci vazda pokušavaju iskamčiti novac, ali nitko nije preveslao Ovea i prošao nekažnjeno. Potom na pult položi karticu. Šef se osmjehne i kimne, pa mu pokaže na znak na kojem lijepo piše: „Na plaćanje karticom iznosa manjih od 50 kruna zaračunavamo tri krune provizije.“
I tako sad Ove stoji pred svojom ženom s dvije sadnice. Jer je riječ o principu.“
Mislim da je sve jasno iz ovog citata. Ne bih više pisala o ovom romanu jer ću vam otkriti previše (i ovako sam otkrila previše), pa jedino mogu reći: knjigu u ruke i čitajte!