Blog

Čovjek zvan Ove by Učitaj se

Čovjek zvan Ove neobičan je čovjek. Ove je, u biti, mrgud. Moglo bi se čak reći i mrgud nad mrgudima. On je onaj tip vječno mrgodnog susjeda kojeg se može sresti u svakoj zgradi, ulici, ili barem kvartu, a koji uvijek nečemu prigovara, koji neprekidno motri susjedstvo ne bi li uočio kako se netko ponaša kako ne bi trebao i koji jedini, u ovom vrlom novom svijetu prepunom nesposobnjakovića, zna kako se stvari moraju na ispravan način napraviti.

Unatoč tome što zvuči kao, nesumnjivo, posve antipatičan lik, Ove je upravo suprotno – lik koji na neobičan način baš prirasta srcu.

Nakon što je iznenada ostao i bez posla i bez supruge, te bio prisiljen umiroviti se, Ove odlučuje da se ne želi nositi s viškom slobodnog vremena koje je iznenada dobio, te planira u najkraćem mogućem roku jednostavno otići s ovog svijeta i pridružiti se supruzi. Naravno, prije no što to učini, red je da pozavršava sve svoje poslove i sve lijepo uredi kako poslije ne bi bilo nikakvih problema i kako bi nesposobnjakovići koji ga pronađu stvari znali napraviti kako treba, bez bespotrebnih cirkusarija. No, upravo u vrijeme ove Oveove važne odluke, u kuću preko puta njegove doseli se jedna obitelj (kako će se ispostaviti, obitelj potpunih nesposobnjakovića i ponekog ne baš totalnog idiota), koja će ne samo omesti Oveove planove, već mu ih i potpuno pomrsiti.

Oveova priča priča je o jednom životu prepunom teškoća, ali i upornom prevladavanju istih, te priča o jednom, u suštini vrlo dragom, čovjeku, koji se skriva iza naoko grube vanjštine.

Ove je još kao dječak bio šutljiv i samozatajan, vrlo je rano morao odrasti i život ga definitivno nije mazio, stoga nije nikakvo čudo da je postao izrazito povučena i pomalo ogorčena osoba. Oveovu grubost donekle je ublažila njegova supruga, kao i nekolicina ljudi koji su se njim sprijateljili i koji su mu se približili dovoljno da ga shvate i vide kakav je ispod tog otresitog stava koji obično ispoljava prema drugima. Ove je nešto poput Grincha: trudi se bit netrpeljiv prema svijetu oko sebe, ali u dubini ima zaista veliko srce.

Jako mi se svidio Ove, kao i njegova priča, koja je na trenutke zabavna i duhovita, a na trenutke potresna, te u svojoj suštini i vrlo dirljiva. Svidio mi se i način na koji Backman piše: sarkastično, ironično, s obiljem humora (ponekad i crnog), ali čitavo vrijeme približavajući nam Oveovu životnu priču na način na koji se ta priča nekako uvuče u čitateljevo srce i ostaje tamo još dugo nakon čitanja.

Ova je priča i sretna i tužna, i smiješna i šokantna i još milijun stvari istovremeno. Također je vrlo stvarna, toliko da, dok čitate, dobijete dojam da čitate o nekome iz vašeg susjedstva, a ne nekome tko je stotinama kilometara daleko. Neki od vas će se, sigurna sam, poistovjetiti s Oveom i njegovim problemima (možda ne posve, ali u nekoj mjeri sigurno), pogotovo onim problemima koji se odnose na odnos vladinog i državnog aparata i njihovih besmislenih propisa i odluka prema jednom od svojih građana, a koji tom građaninu donose ništa doli (potpuno bespotrebnih i nikada traženih) nevolja.

Što više reći o Oveu, osim toga da mislim da je njegova priča jedna zaista sjajno ispričana priča – realistična, duhovita, ironična priča o čovjeku na čijem bi se mjestu lako mogao nalaziti bilo tko od nas. Puna je očekivanih i neočekivanih događaja, sretnih i tužnih trenutaka i onih trenutaka koji će s vama ostati i dugo nakon čitanja. Svakako vam preporučam da se podružite malo s Oveom. Pripremite se na pregršt smijeha, ali pripremite i koju maramicu – trebat će vam. 😉

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>