Iva Kolega: Sjeme tame | by Svijet jednog knjigoljupca 24/06/2019

Psihološki triler Sjeme tame zadarske autorice Ive Kolege novitet je objavljen nedavno u izdanjuFOKUS na hit, za kojeg se navodi da je „šokantni psihološki triler inspiriran stvarnim događajem“, a čija anotacija glasi ovako:

„IMATE LI HRABROSTI OKRENUTI GLAVU?

Iris je kućanica i majka troje djece, u obitelji koja je nesretna – kao i ostale nesretne obitelji – na svoj način. Njezina starija kći rodila je u četvrtom srednje, odselila s dečkom u Hamburg i gotovo prekinula svaki kontakt s obitelji. Mlađa Julija školuje se u drugom gradu, a u obiteljski dom dolazi samo kad mora. Glava obitelji, Saša, u vječitom je stresu zbog posla, a utjehu nalazi u alkoholu i ljubavnicama. Iris je okupirana brigom o trećem djetetu, desetogodišnjem Luki i čitanjem crne kronike.

Kad pročita vijesti o jednom, a potom i drugom silovanju, koja su se dogodila u njezinom gradu, Iris počinje sumnjati u svojeg muža: u to vrijeme nije bio kod kuće, a vratio se krvave odjeće i s ogrebotinama. Je li njezin Saša monstrum o kojem bruji cijeli grad? Izluđena strepnjom, Iris iščekuje sljedeće silovanje, a život joj se pretvara u pakao.

Konačno otkriće strašnije je od svega što je mogla zamisliti.“

Link: https://fokusnahit.com/proizvod/sjeme-tame/

Sjeme tame roman je o kojem se u zadnje vrijeme često priča i piše na društvenim mrežama među nama bookblogerima te se navodi da nije za one sa slabim želucem. Sva sreća pa ja očigledno nisam u toj „slaboj“ skupini jer meni je ovaj prilično mračan i hladan roman bio izvrstan zbog svoje napetosti, neizvjesnosti, detaljnosti i realnosti. Možda sam tijekom godina rada na teškim kaznenim djelima već navikla čitati i vidjeti sve ono najgore što čovjek drugom čovjeku može učiniti, pa mi je čitanje ovog romana nije bilo teško (sudite mi, nisam kriva).

Iako je ovo psihološki triler, mišljenja sam da je i obiteljski roman, u kojem pratimo radnju iz perspektive nekoliko likova odnosno članova jedne naizgled normalne obitelji, i to Iris, 42-godišnje žene, kućanice, majke troje djece i udane za Sašu, koja velikim dijelom ovog romana prepričava svakodnevne i događaje iz prošlosti koji su obilježili njihovu obitelj i to često na negativan način, prvenstveno zbog Sašina naglog karaktera i osobnosti koje na loš način utječu na cijelu obitelj, a iste te Sašine karakteristike imamo mogućnost pratiti i iz njegove perspektive, tako da nam je autorica priuštila uvid u iste situacije iz perspektive dvoje glavnih likova, karakterno različitih ljudi, koji su u nesretnom braku, ali svejedno ostaju zajedno, pod objašnjenjem da Iris sa Sašom ima potrebnu joj egzistenciju, isto kao i njihova djeca.

Uz to, pratimo radnju i iz perspektive njihove djece: Diane, koja se odselila u Njemačku s dečkom Enesom i njihovom malenom kćerkicom, te Julije, srednjoškolke koja živi u obiteljskom stanu u gradu kojeg Saša otplaćuje na kredit, a koje su obje bitne za radnju jer nam, podjednako koliko i njihova majka, pričaju šokantne osobne priče koja nas doista ostavljaju bez teksta. Uz to, povremeno nam se javlja i desetogodišnji dječak Luka, najmlađe dijete Irisa i Saše, koji bez obzira na svoju dob razumije kakav odnos imaju njegovi roditelji i kakav je monstrum njegov otac, a zbog čijeg nasilja ovaj dječak počinje mucati u njegovoj prisutnosti.

Iako izvana normalna prosječna hrvatska obitelj, ova je obitelj upravo suprotno i realan je prikaz nefunkcionalne obitelji u kojoj prevladavaju nasilje i manjak poštovanja. Iris je već godinama nesretna u braku sa Sašom, zbog čega je i depresivna, a njihova obiteljska idila odavno je prestala biti takvom, koja situacija se s godinama sve više pogoršava zbog Sašine sklonosti nasilju, zapovijedanju i zloupotrebljavanju alkohola. Dok se Iris svakodnevno brine o kući i sinu, Saša je „glava obitelji“, zaposlen čovjek vječito pod stresom, a kojeg stresa se rješava dvama porocima: alkoholom i ljubavnicama. Iako svjesna da je suprug konstantno vara s raznim ženama, Iris šuti, ne prigovara i nikome ne odaje njihove obiteljske tajne, svjesna da je neke stvari najbolje zadržati unutar njihova četiri zida. Ona je u potpunosti podređena svojem suprugu i pomirena sa svojom sudbinom, iako je svjesna da bi mogla nešto promijeniti samo da to poželi i malo se potrudi, ali ostaje pasivna tijekom cijelog romana.

„Tko živi u mraku taj luta i ne može pronaći pravi put. Sve dok mu se odnekud ne ukaže komadić svjetla, koji treba odlučno slijediti do izlaza na suncem okupanu čistinu.
Ali što ako nam se ne svidi ono što ugledamo na svjetlu?
Što ako je to nešto zbilja grozno?
Je li tada ipak bolje ostati i živjeti u mraku?“

No, kad na laptopu pronađe šokantnu pornosnimku koju je Saša prethodno gledao, a istovremeno se u gradu počinju događati brutalna silovanja čiji je počinitelj nepoznat, te kad shvati da istovremeno Saša nije bio kod kuće, a kad bi napokon došao kući obliven ogrebotinama i krvlju, Iris posumnja da bi on mogao biti počinitelj tih brutalnih silovanja i nasilja nad nesretnim ženama.

Izluđena strepnjom, iščekivanjem i neizvjesnošću, Iris se život pretvara u pakao dok čeka sljedeće silovanje, a konačno otkriće strašnije je od svega što je mogla zamisliti.

Potvrđujem da se Iva Kolega odlično snašla u žanru psihotrilera te željno iščekujem još romana iz njezina pera u ovom žanru. Neizvjesnost doslovno izvire sa svake stranice, a napetost je opipljiva. Likovima je autorica dala sve ljudske i realne karakteristike, opisujući ih detaljno, životno i slojevito, pritom koristeći psihološku razradu koja jednostavno oduševljava. Iako je cijela radnja izrazito mračna i hladna, pa tako i brutalna, zapravo je realna, jer sve ovo opisano doista se događa u našoj stvarnosti i svatko bi toga trebao biti svjestan. Znam da je lijepo hodati svijetom noseći ružičaste naočale, nesvjestan svega lošeg što se doista svakodnevno događa oko nas i u svijetu, ali smatram da bi svi trebali biti svjesni brutalnosti, zlobe i nasilja koji se mogu nalaziti u ljudima, pa bi definitivno bilo potrebno da pročitate ovaj roman inspiriran stvarnim događajima, bez obzira na navode da ne biste trebali čitati ako ste slabijeg želuca. Nažalost, stvarnost u životima nekih ljudi je doista ovakva kako se opisuje u ovom romanu.

Osim što se autorica odlično snašla u žanru psihološkog trilera, to joj je pošlo za rukom i u obiteljskom žanru, prikazujući nam jednu naizgled normalnu, a zapravo prilično nefunkcionalnu obitelj i njene članove, koji se svi bore sami sa sobom, svojim strahovima i negativnostima, a međusobno se ne poštuju i ne vole, prilikom čega dolazi do prikaza izrazito loših obiteljskih odnosa. To je realan prikaz obitelji kakve se, nažalost, mogu vidjeti u našim susjedstvima, a Iva Kolega vješto je opisala brutalnost i sve loše strane koje se mogu naći i često nalaze u ljudima, a što sve dovodi do psihičkog, fizičkog i ponajviše seksualnog nasilja unutar obitelji.

„To deranje, to istresanje na sina, to su trebali vidjeti Sašini poslovni partneri, prijatelji i direktori. Ali moj je muž lukav: svima pokazuje samo onu najbolju, najfiniju stranu.
Najgoru čuva za nas.
Za svoju obitelj.“

Ono što mi se nije svidjelo u ovom romanu jest glavna junakinja Iris. Iako sam svjesna njezinih strahova i razloga ostanka sa Sašom, što je autorica detaljno obrazlagala tijekom cijelog Irisina monologa u romanu, a što se može vidjeti bilo gdje i bilo kada jer se mnoge žene tako ponašaju u stvarnosti u takvim nefunkcionalnim obiteljima živeći s nasilnim partnerima, svejedno me je Iris ponekad živcirala svojim razmišljanjima i postupcima, jer sam mišljenja da zbog ovakvih žena pate njihova djeca, kratkoročno i dugoročno. Upravo ovdje do izražaja dolazi autoričin cilj prikazivanja realne situacije u obitelji u kojoj osoba ili osobe žive sa zlostavljačem. Dakle, autoričin cilj je svakako ispunjen, a prikaz razmišljanja jedne zlostavljane žene definitivno realan, iako ga osobno ne opravdavam i odbijam ga prihvatiti.

No, možda je stvar mojeg karaktera, ali ja nisam ona osoba koja će šutjeti i trpjeti, samo da bi imala dobru egzistenciju i da bi djeca bila sigurna. Jer, u ovakvom braku i s ovakvim ocem, niti su sigurna djeca, niti je sigurna žena. Kad čovjek počne pokazivati nasilje u bilo kojem smislu – fizički ili psihički – bježi glavom bez obzira. Bježi, kome kod i kamo god. No, Iris je godinama ostala s nasilnim, brutalnim i lošim suprugom, a što joj je pretvorilo život u pakao. I to ne samo njoj. Jer nasilnici ne biraju svoje žrtve i nasilnicima treba stati na kraj.

Dakle, Sjeme tame realan je, iskren i brutalan psihološki triler, čija mračna i hladna radnja će vas šokirati i zastrašiti. Autorica iskreno, surovo i detaljno priča priču o strašnom nasilju i brutalnim zločinima, te vješto prikazuje poremećene odnose unutar jedne naizgled normalne obitelji. Ponosna sam što je ovakav roman napisala hrvatska autorica i želim joj puno sreće i uspjeha u daljnjem radu!

Imate moju preporuku!

https://www.facebook.com/svijetjednogknjigoljupca/photos/a.2210027995923937/2319055488354520/?type=3&theater

Sjeme tame

« Jo Nesbø: Nož | by Knjiški zmaj
Iva Kolega: Sjeme tame | by Čarobni svijet knjiga »