Blog

John Marrs: Onaj pravi | by Čitam Gledam Slušam

Genetika. Po meni najstrašnija grana znanosti koja postoji. Toliko neistražena, tako tajanstvena. Mislim da će se genetičari jako brzo moći igrati našim životima i upravljati njima na različite načine. Ne znam kako i na koje, ali ne sviđa mi se ta pomisao. Ipak sam ja umjetnički, sanjarski tip, kojega znanost zanima s neke udaljenosti, iz udobnosti kauča, dok gledam napeti znanstveno fantastični film, dokumentarac ili čitam zastrašujuće romane o onome što bi moglo biti. Ali da bi se igrala s njome i iskušavala je, nisam baš sigurna.

John Marrs je napisao jedan jako zanimljiv roman i poljuljao sva moja načela. DNK, srodne duše, spajanje, dokazi, 99% sigurnost poklapanja. To su sve motivi ovog, nazovimo ga trilera, koji otkriva najdublje ljudske tajne. Što smo sve u stanju učiniti kada saznamo tko nam je srodna duša. Treba se usuditi poslati dio sebe na analizu i čekati hoće li se pojaviti onaj/ona koji su nam suđeni. I što ako se pojave? Ostavljamo li sve što smo poznavali iza sebe jer istraživanja tvrde da se samim pogledam zaljubljujemo u tu srodnu dušu? Hoćemo li zaboraviti na godine provedene s nekime koga volimo, hoćemo li reći djeci da ostavljamo njihovog oca ili majku jer oni nisu “onaj pravi”?

Roman se čita nevjerojatnom brzinom i lakoćom, poglavlja su jako kratka i jednostavno vam ne dopušta da ga ispustite iz ruku, tjerajući vas da okrećete stranice. Pratimo nekoliko parova iz različitih dijelova Velike Britanije i Australije koji otkriju da su preko testa pronašli srodnu dušu. I sve staje, većina zaboravlja na dosadašnji život i mora upoznati tu osobu. Jade odlazi u Australiju posjetiti Kevina kojeg je vidjela samo na slici. Je li Kevin onakav kakvim se predstavlja? Christopher je serijski ubojica, psihopat ponosan na svoje pothvate, odlučan u namjeri dostizanja broja od trideset ubijenih “očajnica” koje mu se javljaju preko interneta. Upoznaje Amy, policajku i svoju srodnu dušu i odjednom, psihopat počinje propitivati sebe i svoje osjećaje koji su se čudom počeli pojavljivati. Mandy je oduvijek htjela dijete, ali nije uspjevala zatrudnjeti, zbog čega se i razvela. Sa svojih 37 godina pomalo je i ljubomorna na svoje dvije sestre, iako njihovu djecu voli više od ičega. Richard Taylor je njena srodna duša i Mandy napusti svoju obitelj, zaboravi na njih jer mora upoznati Richarda. Ni traga, ni glasa, kuda, kamo. Nick je u sretnoj vezi i nije se htio testirati, ali je znatiželja njegove djevojke bila jača. Nickova je srodna duša muškarac. Ali Nick nije gay. Ili? Ellie upoznaje Tima te odlučuje priznati istinu o sebi.

Dugo me već jedan roman nije ostavio s toliko oprečnih razmišljanja. Likovi su mi bili toliko jadni da mi je sve skupa ispadalo smiješno, ali kasnije bih dobila odgovor na njihovo ponašanje. Jednostavno si ne mogu pomoći, u srodnu se dušu moraš zaljubiti. Na kraju svakog kratkog poglavlja bih otpuhnula, frknula nosom i samo iščekivala novu zavrzlamu. Ovaj roman i je jedna velika zavrzlama. Malo pomalo sve se počinje raspadati, nitko nije onakav kakvim se čini i od jedne idealne situacije, napokon počinjemo shvaćati zašto se radi o trileru. Marrs je sve zakomplicirao, sve izmješao.

Fascinantno mi je što je ljudski um sve u stanju napraviti kako bi obranio svoja gledanja i ono što si zacrta. Ne prežemo pred ničime, često bešćutni prema onima koje smo do nekog trenutka voljeli najviše na svijetu. Možda sam ja preveliki romantik jer meni je sama pomisao na ovaj način pronalaženja osobe s kojom ćete provesti život apsurdna. Gdje su leptirići u trbuhu, gdje je otkrivanje tuđih vrlina i mana, gdje je ovdje onaj osjećaj straha kad se pitamo je li ta osoba stvorena za nas? Ne možemo sve dobiti na gotovo. Na kraju krajeva nije ni u ovom romanu sve crno i bijelo, puno je toga u pozadini i sam je kraj jako dvosmislen i dopušta svakome da dođe do svog zaključka.

Znanost u romanu brani svoje istraživanje i pragmatičari bi i danas bili jako zadovoljni sa statistikama, ali ne može se sve svesti na brojeve i računice. Ljubav je nešto drugo.

“Srodni parovi imaju veće porezne olakšice i bolja životna osiguranja. Uspješniji su u onom što rade i sretniji kod kuće, pa im se nude i bolji poslovi. Kod osoba koje nisu spojene sa svojim srodnim parom sve češće dolazi do samoubojstava, razvoda braka i depresije.”

Zanimljivo je je li ovo istina jer to stvarno funkcionira ili je moć marketinga i predstavljanja srodne duše svojevrsni placebo i najjednostavniji način opravdanja inače neuspješnog života.

Sve u svemu, tema za zamisliti se, izvrsna ideja predstavljena pomalo nespretno, čak i sapuničasto. Svejedno, otvara mnoga pitanja i analizira ljudski um koji skriva razne tajne, često i pogubne.

Onaj pravi

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>