K. A. Tucker: Vatreni zov divljine | by Djevojka koja je čitala 16/05/2024
Evo nam i sunčane srijede, zbog nepredviđene situacije jučer nisam išla na trening tako da sam uspjela pročitati drugu knjigu u mjesecu svibnju, a to je zadnji dio serijala Čiste divljine.
Moram priznati da mi je baš bila zanimljiva i Marie mi se baš svidjela, da je bila još jedna knjiga o Calli i Joni ne znam kako bih izdržala s obzirom da mi je i treći dio bio nepotreban. Super mi je što se i dalje spominju svi stari likovi iz prethodnih knjiga, a tu upoznajemo i Tylera, novog aljaškog susjeda koji uzgaja uprežne pse za utrke, a s Marie se upozna na dosta neugodan način. S vremenom se zbližavaju, jedino što on još nije spreman za novu vezu nakon užasne tragedije koja ga je zadesila.
E moram vam reć da mi je Tyler išao na klaclakicu sa svojim bi ne bi. Čovjek u tim godinama da mijenja toliko mišljenja u par dana, kao da je blizanac u horoskopu, podznaku i još su blizanci blizanaca isto blizanci, bila sam na rubu živčanog sloma s tim njegovim prenemaganjem. Razumijem na situaciju, ali onda budi muško i izjasni se. Marie mi je bila puno bolji lik od njega, njezina cijela priča me je zanimala i priznajem da sam uživala u čitanju osim što mi je Tyler tu i tamo digao živce.
Ocjena: 4/5
Recenziju možete pročitati i na Instagramu 🙂