Leif G. W. Persson: Tko ubije zmaja | by Bookworm Maja 28/01/2020
Mladi dostavljač novina rano u jutro nalazi na nasmrt pretučenog muškarca. Izubijanog poklopcem za tavu na smrt.
Na mjesto događaja stiže Evert Backstrom, poznati nadinspektor, sa neobičnim radnim navikama ali velikom učinkovitošću u rješavanju slučajeva.
“On trči okolo kao krdo slonova i ruši sve na svom putu. A kad se prašina napokon slegne, njegovi kolege obično uspiju pronaći nešto zanimljivo. Ali ako zanemarimo njegov stil rada, mogla bih se s tobom i složiti. Kad god je Backstrom u blizini, stvari se bar naizgled rješavaju.”
ANNA HOLT
I dok su njegovi kolege uvjereni da je ovo ubojstvo samo razmirica između dva alkoholičara koja je loše završila, Backstrom i nije tako siguran u to i gura u svojem smjeru. Doduše, uz brojne stranputice, malo korumpiranja, ali i dalje učinkovito.
“Backstrom is back, as always.”
BACKSTROM
Slučaj prerasta u nešto puno veće od obične kavge i istraga se počinje ispreplitati sa onom o velikoj pljački koja je završila nesretno za čuvare, te nestankom dostavljača koji je pronašao prvo tijelo. A potom i nalazak trupla mladića.
“Tko ubije zmaja, dobit će kraljevnu i pola kraljevstva.”
ANNA HOLT
Slučaj se nevjerojatno komplicira i svi shvaćaju da neće sve proći jednostavno.
Backstrom laganini rješava svoje svakodnevne zadatke dok ga kolege izbjegavaju zbog njegove osorne naravi. Usprkos tome što je bio izložen životnoj opasnosti, na kraju dovodi do zaključka slučaja. Ne slučajno. Jer Backstrom je unatoč lošem glasu koji ga prati nevjerojatno iskusan i promišljen detektiv.
“Evert Backstrom je apsolutna katastrofa.”
JOHANSSON
Još jedan roman iz pera odličnog autora i kriminologa Perssona. Ovom knjigom je dokazao da zaista ima bogato iskustvo u svojoj karijeri iz područja kriminalistike.
Knjiga se naizgled čini kao još jedan detektivski krimić, ali to je vrlo vješto ispredena priča u kojoj se podudara više slučajeva. Taj način pisanja me podsjetio na Stiega Larssona. To komplicirano ispreplitanje više istraga koje se raspliću kao klupko vune. Uz to mi se sviđa što glavninu napetosti ne zadržava do posljednjih stranica već se sve polako raspetlja u toku knjige.
Backstrom je zanimljiv lik, bezobrazan, egocentričan, rasist, šovinist, sam sebi najbolji i najpametniji. Drugi mu nisu ni do koljena. Ima zaista zanimljive i duhovite dijaloge, a i monologe. Svi ti njegovi neizrečeni vulgarni komentari su me kroz čitavu knjigu nasmijavali.
Ova knjiga mi je čak bolja od prve, od Linde. Slučaj je konkretnije opisan i cijela knjiga se ne bazira toliko na samom Backstromu koliko na slučaju koji se rješava. Bez nepotrebnih i opširnih opisa je što mi se posebno sviđa.
Persson odlično karakterizira likove. I iako ih ima puno, svaki od njih je poseban i drugačiji. Uz to, u ovoj knjizi je velik dio posvetio imigrantima u Švedskoj, tako da se i među policijskim osobljem i među kriminalcima mogu naći različite nacionalnosti što nam samo govori o tome koliko je u stvari Švedska zanimljiva i multinacionalna država, čija putovnica vrijedi zlata.
Ocjena 5/5
Leif G. W. Persson- Tko ubije zmaja