Spašen

Spasiti čovjeka iz ralja smrti, za većinu bi ljudi bio junački čin.

No ne i za Aubrey Ames. Za nju je spašavanje neznanca čin pokore.

Kad nakon iscrpljujuće dvodnevne smjene u bolnici dođe doma, umjesto spavanja čeka je pas kojeg mora prošetati. Njegovo cviljenje dovede je do kontejnera u kojem ugleda nepomično muško tijelo obliveno krvlju. Nakon što od umirućeg muškarca začuje samo jednu riječ, hitne službe ga odvedu i gubi mu se svaki trag.

Od toga dana, 14. travnja, njezin život više nije isti. Svaka je minuta ispunjena razmišljanjem o njemu. Ne zna je li preživio, kako se zvao, zašto su ga tako zvjerski mučili, a potreba da zna da ga je spasila, barem njega, postaje više od potrebe. Postaje opsesija.

Ista ta opsesija poruši joj temelje života kad konačno doznala njegovo ime. I dovede je točno na njegova vrata. Čovjek koji je tamo dočeka, nije nimalo nalik onome kojeg je spasila, o kojem je u svojem umu gradila savršenu sliku. Nije joj rekao ni hvala.

Aubrey je imala jednu odliku koju ni on nije uspio uništiti; nije bila kukavica. Ostala je tamo gdje je mogla graditi obitelj kakvu nikad nije imala, tragajući ispod naličja otresitog, agresivnog, nepovjerljivog muškarca za ostacima humanosti. Našla je i više od toga.

No dok je ona njega nanovo spašavala, zaboravila je ono najvažnije: nju nitko nije spašavao.