Angie Thomas: Taj Hejt U Glavi | by Topli kutak za male i velike čitatelje 20/02/2019
Starr je mlada djevojka kojoj je na rukama umro najbolji prijatelj nakon što ga je policajac upucao bez ikakva razloga! Kako to može biti?! E, da. Zaboravih napomenuti da su oboje crni… Zvuči li vam poznato?
Nakon čitanja ove knjige, malo tko se neće zapitati ZAŠTO?! Zašto svijet baš mora biti mjesto gdje se ljudi dijele na crne i bijele? Na nacije, boju kože i društvene staleže. Kao da više vrijediš ako više imaš… Sad bih rekla nešto što ne smijem pa ću na fino… To je čista glupost koju su smislili oni siromašni dušom, a bogati novcem…
Tako ljudi kojima nešto fali u životu sebi pronađu mjerilo koje im odgovara da ih same uzdigne. Bolje se osjećaju u svojoj koži…
Kad će napokon masa tih mozgova shvatiti da smo svi mi zapravo isto vrijedni i da se to mjerilo ne može opipati?
Od malih nogu djeci ponavljamo da život nije fer. Crnci u Americi (“zemlji snova”) su primorani učiti svoju djecu da ne smiju raditi nagle pokrete pred policijom. Ne im okretati leđa! Ni slučajno posezati u džep!
Zašto? E pa, tanka je ta linija između života i smrti pa im takvi savjeti često spase život…
U ovoj se knjizi nepravedno ugasilo nekoliko mladih života dok se u stvarnosti godišnje gasi njih tisuće…
Mecima!
– Mama, ali zašto? Pa bili su djeca.
– Zato što, djeco moja, život nije fer!
Tisuću ‘zašto’, a nijedan pametan odgovor!
Nije li žalosno što nemam pravo opravdanje da bih mogla svojoj djeci objasniti stavke iz crne kronike kojima nas svakodnevno okružuju televizija, internet i novine?
“Rano sam shvatila da ljudi griješe i da moraš odlučiti jesu li njihove greške veće od toga koliko ih voliš. (…) Napravi popis dobrih stvari, a onda i onih loših. Ako je jedan veći od drugog, onda znaš što ti je činiti. Vjeruj mi, ta metoda uvijek pali.”
Vjerujem da je ova odlična knjiga bila pun pogodak i da postiže veliki uspjeh zato što autorica hrabro progovara o problemu nepravde u svijetu koji se povlači još od davne prošlosti kad su crnci bili samo robovi… “Manje vrijedni ljudi.”
Manje vrijedni?! Ma koji kriteriji to kažu i tko ih je postavljao?!
Upravo to je ono na što cilja autorica ove knjige. Podizanje svijesti i poticanje pitanja -Hoće li ikada biti bolje? Ljudi, izborite se za sebe da se čuje glas malih ljudi.
Ovu bi knjigu najradije uvela kao lektiru svim mladima u školama da se nakon čitanja zdravo oblikuju u odrasle ljude. Doduše, vjerujem da je vrlo jednostavno pisana baš zbog mlađe publike kojoj prenosi važnu pouku.
Velika preporuka!