Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove | by Life&Socks 02/04/2019

On je bio čovjek koji je vidio crno ili bijelo. A ona je bila boja. Sve boje koje je on imao.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

 

Vjerujem da svako susjedstvo ima svog Ove-a. Barem izvana. U svakom kvartu, svakoj ulici, čak i svakoj zgradi postoji netko tko nema pametnijeg posla nego zagorčavati nam život suludim pravilima, raznoraznim odlukama, beskonačnim objašnjavanjima o načinu na koji se nešto radi. Možda ste krivo parkirali. Možda se ne češljate na pravu stranu. Možda su vam djeca nemoguća ili jednostavno na pogrešan način popravljate prozor.

Uvijek su tu. Baš kao da im se smisao života sastoji u tome da vama zagorčaju život.

No, međutim…. Jeste li se ikada zapitali što o svemu tome misli druga strana? Zašto se ponaša tako kako se ponaša? Što je to u glavi te osobe da mora slijepo slijediti vlastita pravila, što je proživjela, gdje je boli, kako se osjeća? Što ako, s njene/njegove strane gledišta postoji savršena logika u njihovim postupcima i što ako im je jako teško nositi se s promjenama ili izlascima iz sigurne zone?

Vjerojatno bi otkrili da se samo boje gubitka kontrole, rutine… Svrhe. Svoje svrhe u ovom svijetu koji je za njih vjerojatno zastrašujuć i nerazumljiv. Ako ne postoje pravila. Njihova pravila.

No, znači li to da su takvi ljudi u pravilu samo zločesti i da vam žele napakostiti? Zapravo je sasvim moguće da su strašno usamljeni i prestrašeni. I da su samo ljudi. Nerijetko i s velikim srcem.

Ove je namrgođeni starac koji se strogo drži vlastite rutine i pravila. I koji naravno svima dodijava i nameće ta svoja pravila o ponašanju, o životu, o svemu zapravo. Svadljiv je i uvijek u pravu. Ne voli nikog, pa ni ljudi ne vole njega. Inatljiv. Neprilagođen. I krut.

No, je li to doista tako? Ipak je ovo napisao Backman. Za čije osebujne likove smo već navikli da nikad nisu ono što se na prvi pogled čini… Pa je i Čovjek zvan Ove zapravo topla ljudska priča o jednoj usamljenoj duši koja je nedavno izgubila jedino biće na svijetu koje je voljela. Sonju. Svoju suprugu i najboljeg prijatelja. Smisao života. Onu koja je njegovom životu dodavala boje.

Jer Ove je zapravo bio sretan dok nije izgubio roditelje, a nakon što je tata umro, više nije bio sretan. Dok nije upoznao nju… Ona je bila njegov kamen oslonac, njegova srodna duša, iako su bili različiti da različitiji ne mogu biti. Iako su svi mislili da je ona predobra za njega. Iako su ih čudno gledali. Ali Sonja je znala tko je on. Znala je da je čovjek poput njega neće iznevjeriti. On je bio crno i bijelo. Ona je bila boja.

A Ove je otkad zna za sebe ono što jest. Šutljiv. Pošten. Marljiv. I stvari u njegovom svijetu funkcioniraju na principu potrebe i praktičnosti. I on sam funkcionira na takav način. Ako postoji znak za zabranu parkiranja u ulici, tad se u ulici ne smije parkirati. I to je to. Iznimke ne postoje. Pravila vrijede za sve i svakoga i u svakoj mogućoj situaciji. Tako Ove funkcionira. Tako je njegov svijet uređen.

Možda je zajednička tuga zbog djece koja nikad nisu stigla tu dvojicu muškaraca zapravo trebala zbližiti. Ali tuga je tu vrlo nepouzdana. Kada je ljudi ne dijele, postoji velika mogućnost da će ih razdvojiti.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

Zapravo trebate pročitati knjigu, jer vas Backman tako lako premjesti u Ove-ovu glavu, približi njegov mentalni sklop, natjera da shvatite taj način funkcioniranja. Kod financijskih pitanja i kod automobila, parkirnih aparata i bolnica. Znakova i zabrana. Sve ima svoje zato i sasvim je logično. I što se Ove-a tiče, njemu je sasvim dobro u svom uređenom svijetu. Koji tek povremeno prodrmaju potresi izvana.

Kao nesreća.

Kao to što je Sonja otišla.

Kao novi susjedi koji će svojom različitošću uzdrmati njegov svijet iz temelja…

Smrt je čudna stvar. Neki ljudi sav svoj vijek prožive kao da je nema, ali sve u životu podrede upravo njoj.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

 

Obožavam Backmana. Otkad sam ga otkrila, njegove knjige su uvijek pri samom vrhu pročitanih, a ni Ove nije iznimka. Taj čudni starac mi se već na prvoj stranici uvukao pod kožu. Njegove urnebesne zabrane i sulude reakcije su me nasmijavale naglas, ali u isto vrijeme njegova priča – priča o tome tko je Ove, i zašto je – rasplakala me u nekoliko navrata.

Jer i Ove je samo ljudsko biće, čovjek koji je živio onako kako je znao. Onako kako mu je savjest mogla biti čista. Onako kako je mogao kad se morao nositi s gubitkom. Onako kako je znao kad je postalo teško. I polako, ni ne primjetivši, u jednom trenutku je otvorio srce nekim ljudima… I to je imalo posljedice.  Zbog toga će Sonja će još mrvicu pričekati tamo gdje je otišla.

Ljudi su oduvijek govorili da je Ove ogorčen. Ali on, dovraga, nije bio ogorčen. Jednostavno nije po cijele dane hodao sveposvud s osmijehom na licu.

Fredrik Backman – Čovjek zvan Ove

Da, Ove je jedan prilično osebujan lik A ovo je priča o životu samom. O ljubavi kao takvoj. O prijateljstvu i o podršci. Gubicima. Dobicima. Nenadanim susretima. Slučajnim susjedima. Novopronađenim starim prijateljima. O svijetu. I prihvaćanju. Glupim svađama. Bezrazložnom inatu. Opraštanju.

I o tome da se čovjeka ne sudi na prvu prema onome što trenutno vidiš… Tako propuštamo mnogo toga, onaj sav skriveni svijet koji možda objašnjava zašto je netko to što jest. One sve velike stvari s kojima se netko mora nositi, a da se unutarnja borba malokad primijeti ili se za nju zna.

Nije baš sve crno i bijelo. Ponekad je potrebno dodati boje… i znati se nositi s njima.

Backmana uvijek preporučujem. Ali Ove-a morate upoznati. Život će vam biti prazniji ako ga propustite

Kisi.

ČOVJEK ZVAN OVE – FREDRIK BACKMAN

Čovjek zvan Ove

« Angie Thomas: Taj Hejt U Glavi | by Čitateljica
Angie Thomas: Taj Hejt U Glavi | by Učitaj se »