Guillaume Musso: Djevojka iz Brooklyna | by Svijet jednog knjigoljupca 26/02/2019
Guillaume Musso dobro mi je poznat autor jer sam doslovno progutala svaku njegovu knjigu prevedenu na hrvatski jezik. On je autor čija mašta nema granica, čiji nas stil pisanja zavede i postaje nam kao droga. Musso u svojim knjigama spaja nezamislivo: ljubavnu priču, obiteljsku dramu, elemente psihološkog trilera, fantasy romana u malim dozama i tijekom cijele knjige, odnosno svih svojih knjiga, zadržava pripovjedački ton. Mjesta radnje se pretežito održavaju u SAD-u i njegovoj rodnoj Francuskoj, glavnih junaka pretežito ima dvoje ili više, a svaka je radnja istovremeno slična drugim radnjama u njegovim knjigama i različita.
Djevojka iz Brooklyna roman je koji sam zadnji uzela u ruke, s čijih stranica odiše misterij. Odmah na početku Musso me pozitivno iznenađuje jer u njegovom pripovijedanju pronalazim sličnosti sa Zafonom, kao npr. u Sjeni vjetra. Ovo je prvenstveno istraživački roman s mnogo lijepih citata vrijednih zapisivanja jer bez obzira na istraživanje i nepoznanicu, Mussovi junaci većinom zadržavaju hladnu glavu i čista su uma, s iskrenim mislima i izrekama. Njihove rečenice su odraz samog autora, a kada od jednog autora prepišem mali milijun citata, znam da je to autor vrijedan čitanja.
„Bježao sam u maštu. Bila je to najjeftinija zrakoplovna karta za bijeg iz sumorne svakodnevnice.“
„Knjige imaju svoju jedinstvenost koja graniči s magijom; one su putovnica za neko drugo mjesto i moje utočište.“
„Kada dođu neke godine, čovjek nema više ništa osim uspomena.“
Ovo je drugačiji Musso, a Djevojka iz Brooklyna roman je kakav Musso dosad nije stvorio. Ovo je u prvu ruku, po mojoj procjeni, kriminalistički roman na Mussov načon, što bi značilo da ovaj roman nije klasičan krimić nego osebujan roman o dvojici prijatelja koji traže istinu, a u svojoj potrazi nailaze na zločine, laži, otmice i prijevare. Njihova je potraga intrigantna, napeta i puna iznenađenja, a mi čitatelji strepimo sa svakom stranicom jer ne znamo što ćemo sljedeće otkriti o Djevojci iz Brooklyna.
Ovo je roman u kojem nam se likovi javljaju iz prvog lica i vidimo ih iz trećeg lica; ovo je roman iščekivanja u kojem se događa toliko preokreta, a čitatelj samo okreće stranice da dođe do istine. No, ponekad je istina zastrašujuća, a čitatelj se stapa sa stranicama i osjeća kao da on sam živi u ovoj Mussovoj priči. Može li itko podnijeti istinu u ovom romanu?
Ovo je, također, roman širokog opisa likova, događaja, interijera i eksterijera svih opisanih mjesta, ako ćemo spominjati stilsko uređenje romana. Ako ćemo, pak, govoriti o likovima, napominjem ono očekivano: likovi su u potpunosti razrađeni i opisani, bilo odmah na početku, bilo pred sam kraj romana kad se zaplet ipak raspliće i ipak saznajemo dugoočekivanu istinu.
Nakon završetka čitanja, uz misao kako je ovo Mussov majstorski kriminalistički roman prožet istraživanjem i otkrivanjem tajni, dolazi još jedna misao, a to je kako nijednom rečenicom zapravo neću moći opisati ovo što sam sada pročitala. Navikla sam na Mussoa koji nije uvijek u svojim romanima čvrsto na zemlji nego se u mnogo njegovih romana pojavljuje nešto izvanzemaljsko i neko ludo čudo koje nas osvaja i jednostavno nas natjera da se zaljubimo u Mussov stil pisanja, ali u ovom romanu ne postoji čudo. U ovom romanu gledamo tugu, strah, zločine, nešto strašno. U ovom romanu nam se ježe dlačice na rukama i strepimo nad svakom stranicom. Ovaj je roman prožet tajnama i zločinima, a mi se trudimo otkriti istinu i spasiti nevine ljude, no nismo uvijek to u mogućnosti učiniti. Ovo je roman prožet negativnošću, a ujedno toliko čist, toliko divan da je to nešto nemoguće. Samo Musso može stvoriti nešto ovakvo i bez imalo kajanja skidam mu kapu i izjavljujem da je on moj najdraži suvremeni pisac, a s nemogućim iščekivanjem nadam se njegovoj novoj knjizi.
Nadam se da vam je jasno kako ne mogu otkriti apsolutno ništa o romanu jer da kažem bilo što konkretno, čitanje vam ne bi bilo zanimljivo. Jedino što vam mogu reći jest: što prije pravac u knjižnicu i Djevojku iz Brooklyna u ruke!
„Neka sjećanja su protiv raka: remisija ne znači uvijek ozdravljenje.“