Blog

Iva Kolega: Sjeme tame | by Knjiški zmaj

Iva Kolega: Sjeme tame

LRM_EXPORT_59802153027995_20190729_002905104

Kava.

Cigareta.

Crna kronika.

Ne zvuči baš kao idealna jutarnja rutina. Ali nekome je to sve što ima. Netko mora uz prvi gutljaj kave i prvi dim cigarete pročitati grozne vijesti da bi sam sebe zavarao i pomislio kako je u njegovom životu još i dobro, s obzirom na sve probleme koji muče druge ljude.

Iris koristi crnu kroniku kako bi zamaglila svoju stvarnost, jer ljudima koji su imali tu nesreću da napune retke crne kronike je gore.

PicsArt_07-29-01.28.21

Iako joj je jedna kćer rodila već u srednjoj školi i po završetku iste odselila van države u nepoznat svijet i s njom komunicira skoro pa nikad, dok se druga kćer školuje u drugom gradu i kući dolazi samo kad mora, a komunikacija s njom je jednako slaba- ljudima u crnoj kronici je gore.

Iako bi njezina snaga trebala biti usmjerena na plahog desetogodišnjeg sina, Iris je iscrpljena. Jer živi s mužem koji svoje poslovne neuspjehe liječi potocima alkohola i nebrojenim ljubavnicama. Jer će Iris radije šutke oprati ruž i krv s muževe košulje nego skupiti stvari i pobjeći s djetetom što dalje od njega. Jer je u slijepoj ulici, jer nema kud. Uostalom, ljudima u crnoj kronici je i dalje gore nego njoj.

Izgleda da Iris ne može još dublje potonuti u zonu sumraka u kojoj se nalazi, sve dok ne naiđe na vijest- gdje drugo nego u crnoj kronici- o brutalnom slučaju silovanja. Pitanja se roje u glavi, kockice se polako slažu… živi li Iris s monstrumom gorim nego što je bila svjesna?

PicsArt_07-29-01.32.29

Čitajući najavu za ovaj roman, čitatelj bi se lako dao zavarati i svrstati Sjeme tame u isti koš s romanima tzv. domestic suspense trilerskog podžanra, čijoj masovnoj popularnosti svjedočimo posljednjih nekoliko godina kroz naslove kao što su Nestala, Djevojka u vlaku, Par iz susjedstva, Ne vjeruj svojim očima,… popis bi se mogao nastaviti do unedogled.

Ipak, po mnogočemu Sjeme tame iskače iz kalupa po kojem su mnogo popularniji romani pisani.

PicsArt_07-29-01.29.46

Ne postoji neka misteriozna pojava, događaj iz prošlosti ili počinjeno gnjusno djelo čije detalje i okolnosti otkrivamo kako se približavamo kraju romana.

Sukladno tome, Sjeme tame ne ulazi u onaj klasični kalup whodunnita u kojem tražimo krivca čiji su postupci pokrenuli lavinu nesretnih događaja koji su obilježili, ali i okončali neke živote.

Nema ni neke klasične misterije i upitnika poviše glave. Sve su karte otkrivene na stolu, sve je jasno kao dan. Iva Kolega nijedan od navedenih elemenata nije koristila kao prepoznatljivi šok faktor koji nam preokreće sve ono u što smo dotad vjerovali.

Ne, ništa od navedenog nisam pronašao u romanu Sjeme tame. Ali pronašao sam nešto što je još gnjusnije od svega navedenoga- čime opravdava etiketu trilera, pa čak i horora- zato što je inspirirano istinitim događajima i ljudima koji su sve to proživjeli. Zato što udara u ono što držimo jednom od najvećih svetinja- obitelj.

PicsArt_07-29-01.30.44

Ima li što gore od obitelji u lošem braku? Od obitelji koja je talac jednog čovjeka i njegove volja koja ovisi o određenoj količini alkohola, (ne)uspješnim transferima novčanih sredstava i raspoloženju u kojem se nalazi monstrum koji u njemu obitava?

Žena u lošem braku. Podčinjena, bez vlastitih primanja, bijeg od vlastitog muža ne vidi kao opciju jer je cijeli njezin život u potpunosti oslonjen na njega, u njoj je stvoren osjećaj da će odlaskom od njega izgubiti sve, dok bi odlaskom zapravo najviše dobila i najvrjednije sačuvala- svoj život i život svoje djece. Tako je lako naći se u situaciji gdje se žene kao Iris osuđuje s pitanjima što još uvijek radi s čovjekom koji joj zagorčava život. Nagledali smo se toga, svi mi koji smo barem jednom u novinama ili na portalima naišli na vijesti sličnoj ovoj kakva je priča Irisine obitelji.

Iako na trenutke djeluje hladno kao savršeno objektivni novinski članak, čime djelomično sprječava dublje povezivanje s likovima, drago mi je da se autorica nije upustila u još dublji zaron u glavu ovih likova i time izbjegla pretjeranu emocionalnu nabijenost i rizik da Irisinu ionako dovoljno gorku priču učini još patetičnijom.

PicsArt_07-29-01.31.47

Iz ovog romana vrišti pitanje: Imate li hrabrosti okrenuti glavu?

Kao društvo, imali smo tu hrabrost više puta, okrenuli smo glavu, gledali smo te žene, nismo ih vidjeli, jer nismo htjeli ili nismo mogli vidjeti s čime se te žene i ta djeca suočavaju u vlastita četiri zida koja bi trebala predstavljati sigurnost. Zato mi je drago da romani kao što je Sjeme tame postoje. Romani koji razbijaju šarene iluzorne balone, koji će ukazati nekome da čak i njegova prva susjeda prolazi kroz slično, romani koji će ukazati nekome da skupi hrabrosti zadržati pogled jednom kad primijeti da nešto ne štima, romani koji će barem nekoga potaknuti da pruži ruku i pokaže izlaz. I ono što je najbitnije, potaknuti nekoga da zakorači i učini onaj težak, ali prijeko potreban korak.

Iva Kolega: Sjeme tame

Sjeme tame

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>