Blog

John Green: Nikad kraja kornjačama | by Topli kutak za male i velike čitatelje

John Green: Nikad kraja kornjačama
Prijevod: Iva Ušćumlić

John Green očito ima neku super sposobnost (osim pisanja i drugih stvari kojima se bavi) da uđe u glavu tinejdžera i točno uspije pretočiti na papir njihove misli, strahove i osjećaje. S razlogom je on najprodavaniji autor knjiga za mlade nakon što je s Greškom u našim zvijezdama osvojio srca, kako mlađe, tako i starije publike. Tada je postavio svoju ljestvicu vrlo visoko i još nijedna druga njegova knjiga nije dosegla tu ljestvicu.

Nikad kraja kornjačama se na toj ljestvici nalazi samo mrvicu ispod.

To je priča koju bez straha mogu preporučiti svim mladima, pogotovo onima koje je žestoko sustigao pubertet.

“U današnje su vrijeme svi ludi. Psihički zdrav adolescent vam je nešto iz prošlog stoljeća.”

Aza je jedna tipična tinejdžerica sa netipičnim poremećajem. Ona ima strah od bakterija, mikroba, upala, zaraza i smrti jer joj to donose njezini napadaji panike. Ona se tada isključuje jer ju njezina spirala opsesivnih misli preuzima s vremena na vrijeme i tada nastupa tjeskoba.

Sreća je da uz sebe ima prijateljicu Daisy s kojom jednog dana kreće u potragu za nestalim čovjekom da bi osvojile raspisanu nagradu za pronalazak.

Sin tog čovjeka njezin je prijatelj iz djetinjstva s kojim se ponovo počinje družiti. To je jedan dragi dečko koji piše poeziju.

“Molim te, nemoj me tjerati da svoje glupe pjesme dijelim s tobom. Ako čitaš nečije pjesme, to je kao da tu osobu gledaš golu.”

Njegov nestali otac je milijunaš koji u slučaju svoje smrti sve bogatstvo ostavlja životinji tuatari i znanosti koja ju proučava jer kažu da ona krije tajnu dugovječnosti. Veliki misterij knjige je njegov nastanak za koji svi misle da je razlog bijeg od policije.

“Kod znanosti volim to što, dok učiš, zapravo ne nalaziš odgovore. Samo nalaziš još bolja pitanja.”

Zanimljiva i osvježavajuća mi je tema ove knjige koja se bavi problematikom psihičkog zdravlja adolescenata, njihovim međuljudskim odnosima i načinom na koji se bore s gubitkom.

Svi znamo da je pubertet zeznuta stvar koja u glavi napravi košmar, a John Green ga najbolje pretače u riječi na papiru. On stavlja crno na bijelo sve one strahove, tjeskobe, inat, ćudljivost i sve ostale ludosti.

“Bilo je užasno imati mrtvog člana obitelji. Znala sam o čemu govori dok priča o traženju utjehe u staroj svjetlosti. Tri godine, računajući od danas, znala sam to, pronaći će novu najdražu zvijezdu, neku sa starijom svjetlošću, koju će moći gledati. A kad vrijeme sustigne i tu zvijezdu, zavoljet će neku drugu, neku udaljeniju, jer ne smiješ dopustiti da  svjetlost sustigne sadašnjost.”

Nikad kraja kornjačama

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>