K. A. Tucker: Deset malih udaha | by Delighted bookworm 09/02/2023
Kacey i njezina sestra Olivia bježe iz doma svoje tete i tetka u sunčani Miami jer znaju da ih tamo neće tražiti. One su prije nekoliko godina preživjele strašnu tragediju izgubivši roditelje u prometnoj nesreći. Te noći Olivia je ostala kod kuće, a Kacey je bila u autu s njihovim roditeljima, dečkom i najboljom prijateljicom i jedina se izvukla živa kada se auto s tri pijana mladića zaletio u njih. Bila je to toliko strašna nesreća da su Kacey bili potrebni mjeseci fizikalne terapije kako bi ponovno stala na noge i normalno funkcionirala, ali od psihičke boli ne oporavlja se tako lako. Ubrzo je upala u začarani krug alkohola, droge i beznačajnog seksa kako bi pokušala zaboraviti na svoj život. No, Olivia ne odustaje tako lako od svoje sestre dok ju ne trgne. I od onda pratimo život sestara Cleary u Miamiju.
Sa svim novcem koji su imale platile su nekoliko mjeseci stanarine u jednom kompleksu stanova koji izgleda očajno, ali je dobar kad nemaš drugog izbora. Između ostalog, tu se nađu i dobri susjedi koji su spremni pomoći ako nešto zaškripi. A kad si sam… često nešto zaškripi. Stara Kacey voljela je društvo, imala je specifičan smisao za humor te je voljela i grlila više od bilo koga. Nova Kacey koja postoji nakon nesreće nije niti dvije desetine stare sebe, vidljiva je samo u komadićima koje dozvoli drugima da vide. Samo ona zna što bi se dogodilo kada bi svojim bližnjima ispričala što je ona doživjela i vidjela na dan nesreće. Sviđa joj se što preseljenjem u novi grad ima priliku zadržati prošlost za sebe i predstaviti drugima novu osobu kakva je sad postala.
Ja sam totalno zaljubljena u ovu knjigu. Znam da je prvi put izašla 2012., ali sam svejedno neizmjerno zahvalna što ju danas imamo priliku čitati i na hrvatskom. Malo me prestrašilo što je, za razliku od ostalih prevedenih Tuckeričinih knjiga, manjeg formata i s dosta malo stranica, ali vjerujte mi da je unutar korica stalo sve što je trebalo stati kako bismo na kraju dobili cjelovitu priču. Koliko god je tužna i u nekim dijelovima teška, ova knjiga beskompromisno daje svoje najljepše i najbolnije dijelove čitateljima kako ne bi nedostajalo dojmova. K. A. Tucker svoje likove guli sloj po sloj kako bi vam pokazala da se puno toga krije ispod nečije grube površine. Koliko je teško zaboraviti, oprostiti, preboljeti, voljeti… Koliko je teško biti čovjek u punom smislu te riječi sa svim vrlinama i manama. Ova priča je jako opipljiva, zato toliko boli.
Ja sam beznadno zaljubljena u autoričino pisanje. Njezin stil pisanja je toliko prirodan i lagan da imaš osjećaj da te samo nosi i ti se prepustiš. A najbolje su te priče kojima se možeš prepustiti jer te one najviše mogu naučiti. Baš sam često nad ovom knjigom zastajala misleći da ne mogu dalje od sve te težine koja mi pritišće srce, pustila sam koju suzu (ali hej, to sam ja, a ja često pustim koju suzu) i shvatila da je ovo jedna od onih knjiga koje rado uzmeš nakon nekog vremena opet u ruke i obožavaš ju. Mislim da ću ju na svako novo čitanje obožavati još više. K. A. Tucker je biser čije knjige teško ispuštate iz ruku i nadam se da će vam se Deset malih udaha svidjeti barem u pola koliko meni.
Recenziju možete pročitati i na linku 🙂