K. A. Tucker: Divljina u srcu | by Just Read 20/04/2022

Calla Fletcher vratila se kući nakon boravka na Aljasci, ali kao potpuno druga osoba. Pokušala je biti kao prije, ali nakon što je upoznala divljinu i muškarca koji joj je zarobio srce to više nije jednostavno. Ipak, taj muškarac osjeća se isto i odluči svoj život promijeniti dolaskom kod nje u Toronto. Kako bi započeli zajednički život Calla mora donijeti najveću i najtežu odluku. Preseliti se u hladnu divljinu Aljaske. Ali, jedno su nadanja i želje, a nešto sasvim drugo je stvarnost. Može li ljubav pobijediti izolaciju i tugu? Koliko je Calla spremna podnijeti zbog ljubavi?

Knjigu sam dosta dugo čitala, zbog drugih obaveza i onda sam svaki dan pročitala dio priče. Ali zbog tog dužeg čitanja sam zapravo imala vremena za razmišljanje. A stalno sam razmišljala o pročitanom. Baš je priča koja me dotaknula. Calla i ja smo u jako puno toga slične, čak iste. Iako sam ja dom pronašla u mjestu gdje sam odrasla, a ona je otišla u divljinu ipak se osjećamo isto. Poput nje i ja sam tražila svoje mjesto. Tražila sam sebe. Ja sam zapravo oduvijek odskakala od ljudi koji žive u tom malom mjestu, drukčiji pogled na svijet, drukčije razmišljanje pa čak i vlastiti stil koji je potpuna suprotnost svima koji me okružuju. Naravno da se osoba poput mene ne osjeća prihvaćeno. Bez obzira koliko dugo živimo na nekom mjestu. Isto poput Calle sanjala sam drukčiju stvarnost, drukčiju budućnost, a onda zbog ljubavi napravimo potpuni zaokret u životu i svi oni snovi i težnje postanu nešto čega se ponekad sjetimo. Ipak, bez obzira na činjenicu da sam dom pronašla i živim život s kojim sam sretna ipak ponekad se zapitam kako bi bilo da sam krenula drugim putem. Mislim da taj osjećaj ne može nestati. To je jednostavno u nama. Znam da je Calla književni lik, ali toliko sam pronašla sebe u njoj da ju jednostavno smatram osobom s kojom bih se mogla družiti. I volim kada autori stvore takve stvarne, realne likove. Ima svoje mane, nije savršena, nesigurna je i puna emocija, ali to je ona, stvarna koliko može biti i lik koji se uvlači u pamćenje. Ima svojih mana koje su mi na trenutke išle na živce, ali to je ono što osobu čini realnom.

Prva knjiga mi je bila strastvenija, uzbudljivija, napetija, ova priča je nešto sasvim drugo. Njihovo pronalaženje svog doma, svog mjesta u svijetu i njihov pokušaj zajedničkog života. Velike su to odluke, veliki su to koraci za dvoje ljudi koji su strastveno krenuli na zajednički put, a onda im se dogodio život. Realnost ih je lupila posred čela i bore se prihvatiti novu stvarnost. I priča kao takva je sasvim dovoljna za uživati u čitanju.

Drukčija od prve, a ipak dovoljno posebna. Ozbiljna i priča koja vas tjera na razmišljanje. Ipak, nije to samo priča o njima dvoje već i o drugim likovima, o ljudima koji žive u toj divljini. To je borba iz dana u dan. To je mjesto koje izvlači ili ono najbolje ili ono najlošije iz ljudi. Samo je pitanje kako će neka osoba prihvatiti tu divljinu.

E sada, iako mi je priča bila jako dobra, ma trenutke čak i odlična ipak ima svojih mana. Srećom ne nekih velikih pa sam lakše prešla preko njih. Na trenutke autorica skoči u karakteru likova. Prebrzo likovi prihvate neke činjenice, svjesna sam da je u stvarnosti potpuno suprotno. Nekako, kao da likovi brzo odustaju od rasprave i svojih želja kako bi bio mir. Taj dio me nekako najviše smeta tijekom čitanja. Volim kada se likovi kroz cijelu priču drže svog karaktera. Iako je sami koncept priče puno ozbiljniji čini mi se kako su mi likovi u prvom dijelu bili karakterno jači. To je taj dio s brzim odustajanjem koji me patio, ali i javljanje ljubomore i čak djetinjastih želja. Taj dio malo smeta, ali opet, ništa što ne bih mogla oprostiti.

Od mene imate sve preporuke. Volim kako ova autorica piše, definitivno.