R. J. Palacio: Auggie i ja, tri čudesne priče | by Čitateljica 23/04/2018

Čudo je dotaklo sve ljude koji su pročitali knjigu. Priču o dječaku s deformacijom lica koji nakon što se školovao kod kuće kreće u školu. Auggie je zbog svoje deformacije posebnog izgleda, pa stoga privlači poglede. Ljudi su takvi, na ono što ne razumiju reagiraju svakojako, a tako i djeca, koja ne shvaćaju reagiraju na više načina. Dok se jedni rugaju i zlobni su, drugi ispod deformiranog lica vide običnog dječaka. No Auggie je sve samo ne običan. On je poseban i svojom posebnošću utjecat će na sve ljude čije živote je dotaknuo, tako da će u valovima potaknuti ljubaznost i prihvaćanje različitosti, jer to je najveće čudo.

U predgovoru autorica je rekla da nastavka Čuda neće biti jer ono ne treba nastavak, i zato ove tri novele, tri čudesne priče spojene u knjigu Auggie i ja nisu nastavak, već objašnjenje pojedinih događaja i ponašanja likova koji u Čudu nisu dobili dovoljno prostora. Radnja je paralelna Čudu, ali ovaj puta Auggie je sporedan lik, tek poveznica između troje djece čije priče su ispričane i famozno čudo koje je utjecalo na njihove živote.

Juliana u Čudu nitko od čitatelja nije zavolio. Mali zlostavljač, glavni u školi i glavni u ekipi koja se rugala Auggieju, slao mu je ružne i pune mržnje poruke. Pravi primjer školskog zlostavljača. No sad je dobio priliku ispričati svoju verziju događaja i pokazati nam da ništa nije samo crno i bijelo, već je između cijeli niz nijansi sive. Njegovo ponašanje nema opravdanja, ali nakon što preko bakine priče ipak nauči nešto, Julian odluči napraviti pravu stvar, a to je ispričati se.

Christophera ja čak iz Čuda nisam ni zapamtila, tako da sam morala ići malo prolistati knjigu, što je na kraju završilo još jednim čitanjem, ali Čuda nikad dosta jer svaki put naučim nešto iz te knjige. On je Auggiejev prijatelj iz djetinjstva koji se odselio, ali su ostali u kontaktu. Na jedan svoj način i kroz svoje događaje Christopher će nam ispričati kako je Auggie super lik, ali mu je ponekad teško biti njegov prijatelj, jer htio ili ne dio pogleda koji privlači Auggie pada i na njegovu okolinu, a s tim se teško nositi i odraslima, a kako ne bi bilo i dječaku. No bez obzira na udaljenost i to što se više ne čuju redovito Auggie će Christopheru uskočiti u pomoć kad je potrebno i to je jedno od malih čuda.

Charlotte je ona neutralna. Nije ni u jednoj školskoj grupi, niti se ruga Auggieju, ali niti mu ne pokušava biti prijateljica. Drži se postrance, kao i u svemu ostalome. Iako je bila odabrana od gospodina Guzića u odbor dobrodošlice što je kao dobra djevojčica prihvatila, njezino druženje s Auggijem tu prestaje. Ona je ljubazna kad treba, ali radije bi bila neutralna, zbog toga što se ne želi nikome zamjeriti.

Troje djece, tri različita mišljenja i svako od njih na svoj način posebno. Dok jedno od njih zlostavlja i ruga se, drugo prihvaća stanje kakvo je, a treće je neutralno. I to je normalno jer djeca tek uče, no trebali bi se zapitati je li to normalno kod odraslih. Djeca još imaju prilike naučiti, popraviti i ispraviti svoje ponašanje, ali bi zato mi kao odrasli trebali pružati primjer i biti ti koji promiču ljubaznost i prihvaćanje različitosti, jer upravo o tome pričaju Čudo i Auggie i ja.

Sjećam se kad sam pisala osvrt na Čudo, da sam napisala kad bi danas morala izabrati knjigu iz koje sam nešto naučila to bi bilo upravo Čudo. I još uvijek je tako, a sad je Auggie i ja stala uz bok Čudu jer još dalje širi poruke iz nje. Budite ljubazni, budite ljubazni uvijek i budite ljubazni prema svakome. Mislim da to nije tako teško i da u svakome od nas ima dovoljno ljubaznosti i prihvaćanja, a na kraju i razumijevanja za različito.

Čitateljica

 

Auggie & ja – tri čudesne priče

« Jenny Han: P. S. Još uvijek te volim | by Učitaj se!
John Green i David Levithan: Will Grayson, Will Grayson | by Čitateljica »