Blog

Dean Koontz: Oči tame | by Čitateljica

Početkom ove godine i s pojavom epidemije koronavirusa knjiga o kojoj su svi pričali upravo je ova, ‘Oči tame’. Teoretičari zavjere jedva su dočekali iznijeti svoja mišljenja kako je baš Koontz tamo sad već davne 1981. godine predvidio ovaj virus s kojim učimo živjeti. Ne čudi pomama za knjigom čije dijelove su ljudi dijelili po internetu ne bi li iz stranica znanstveno fantastičnog horora iščitali nešto, bilo što, i potvrdili da je izmišljeni Wuhan 400 upravo Covid 19. Znatiželja je u svakom slučaju bila velika tako da sam i ja pročitala Oči tame i dobro se zabavila jedno poslijepodne uz kavu.

Oči tame nemoguće je svrstati u jedan žanr jer Koontz vješto pleše na marginama mnogih, pa tako u knjizi ima elemenata psihološkog trilera, paranormalnog, romanse, pa čak i malo horora. Sve područja u kojima je Dean Koontz s godinama dobro naučio plivati.

Život Tine Evans srušio se prije godinu dana tragičnom smrću dvanaestogodišnjeg sina jedinca, a nakon toga i raspadom već ionako klimavog braka. Godinu dana Tina je iz dana u dan gradila novu sebe pokušavajući preživjeti i svu svoju snagu uložila je produkciju predstave u lasvegaškom kasinu. Upravo u vrijeme premijere kad joj se napokon učinilo da će biti bolje, u njezinom domu počinju se događati čudne stvari. Kroz prostorije ju prati pad temperature, zaleđuju se stakla, a poruka ”nisam mrtav” pojavljuje se na ploči u sobi njezinog preminulog sina.

Pošto je lijes na sprovodu prema preporuci pogrebnika bio zatvoren Tina zapravo nikad nije vidjela mrtvo tijelo svog djeteta što je uz još neke stvari koje se događaju dovoljno da krene u potragu za njim. Godina je izgubljena, ali što ako je Danny živ i doziva ju. Njezino dijete ju treba i ona će ga pronaći ili će umrijeti pokušavajući.

Oči tame je školski primjer dobrog starog trilera. Autor vas mic po mic uvlači u radnju i ne primijetite već je pola pročitano. U mojem slučaju nije postojala opcija da knjigu ne dovršim odmah kad sam već došla tako daleko iako sam na neke paranormalne dijelove okretala očima 😉 ne mogu si pomoći malo mi je to too much. Sve u svemu Oči tame zanimljiv su triler s mnogo preokreta, s mnogo teorija zavjere i knjiga je baš dušu dala da njome presiječete čitanje nekih težih. Iako je izvorno objavljena 1981. godine pod pseudonimom, 1996. (nisam 100% sigurna u godinu, a lijena sam guglati) autor ju je dopunio nekim detaljima koji su me u početku malo zbunili i zaista sam bila uvjerena da je prorok, jer kako je mogao 1981. znati događaje iz budućnosti, no ubrzo je i taj balon od sapunice puknuo, bilo je dovoljno samo jedno pretraživanje 😉

A nesretni Wuhan 400? Pred kraj knjige sam bila uvjerena da je to čista navlakuša ili marketinški trik jer nikako doći do tog djela, kad ono, na samom kraju nekoliko rečenica. Ima sličnosti, ali ima još više različitosti s našom jednako nesretnom koronom. Bez brige nije ju izmislio Dean Koontz, iako možda ne bi bilo loše da je, jer onda bi postojala mogućnost da je izmislio i cjepivo.

Dean Koontz: Oči tame

Oči tame

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>