Blog

Fredrik Backman: Medvedgrad | by Knjigolegica

Kolika je cijena istine i koliko ju ljudi mora platiti? Može li se u ime višega cilja zažmiriti na zločin i uništeni mladi život? Postoje li u društvu ljudi koji su jednostavno važniji od drugih? Važnji od istine?

Ovim se pitanjima bavi Medvedgrad, šesta knjiga švedskog hit-autora Fredrika Backmana, najpoznatijeg po svom planetarno popularnom debitantskom romanu Čovjek zvan Ove.

Medvedgrad je gradić smješten u dubokoj šumi, ponosne prošlosti i nimalo svijetle budućnosti. Gradić rastuće nezaposlenosti i padajućeg nataliteta, čiji su stanovnici vrlo zatvoreni, naoko hladni i nepristupačni. Ali ponosni. A najveći ponos i nit koja ih veže njihov je hokejaški klub za koji navijaju s najvećom strašću i žarom. Kada juniorska ekipa dođe do finala i korak do naslova državnih prvaka, stanovnici Medvedgrada u deliriju su od sreće i slatkog iščekivanja. Odavno u Medvedgradu nije bilo takvog zanosa i razloga za nadu u bolje sutra za cijeli gradić. Kada glavna zvijezda juniorske ekipe počini zločin, zajednica odluči zažmiriti i praviti se da se nije dogodio jer bez njega ekipa nema šanse. Pri tome ne naslućuju koliku će cijenu platiti žrtva zločina i mnogi njoj bliski ljudi, a naposlijetku i cijeli gradić.

U ovome romanu otkrila sam jednog zrelijeg, ozbiljnijeg, detaljnijeg Backmana. S obzirom da smo u prethodnim romanima ovoga autora upoznali mnoge osebujne i neobične (pomalo komične) likove, slične sam očekivala i u Medvedgradu, no Backman me potpuno iznenadio. Ovdje, za razliku od prethodna tri romana, nije naglasak na karakteru i ponašanju jednoga lika, ovo je kompleksnija slika dinamike ljudskih odnosa jednoga osebujnog i neobičnog gradića. Backman sliku Medvedgrada ne gradi na njegovom krajoliku ili arhitekturi, nego na raznolikosti njegovih likova i njihovim međusobnim odnosima. Svi su likovi jednako važni, svi su glavni i svi su sporedni, ali toliko međusobno prožeti svojim odlukama i postupcima da čine jednu čvrstu hermetičnu cjelinu. Koja jednim krivim postupkom dobiva pukotinu. A pukotina raste i širi se u svim smjerovima.

Ovaj je roman ujedno i tiha kritika ljudske sklonosti ka okretanju leđa, zatvaranju očiju i otuđivanjem od žrtava jer tako je lakše, vjerovati da lažu, da traže pozornost, da preuveličavaju. Samo da se ne poremeti društvena ravnoteža u kojoj su neki uvijek važniji i dopušteno im je uvijek malo više. Ali ravnoteža tada zahtijeva da onim drugima bude dopušteno manje. Jer kako se usuđuju remetiti mir? Kako se usuđuju riskirati rezultat jednog finala?

Ovaj je roman mračniji, teži i kompleksniji od prethodnih Backmanovih romana, ali stil pisanja ostao je backmanovski lak, prozračan i čaroban. On ima sposobnost apsolutnog ovladavanja čiteteljevom pozornošću i ostavlja ga u čežnji za još riječi, još priče. Srećom, ovaj nevjerojatni roman ima nastavak. I vjerovali ili ne, nastavak je… još bolji!

Medvedgrad

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>