Blog

Iva Kolega: Sjeme tame | by Čitam Gledam Slušam

Znamo da se razne stvari događaju iza mnogih vrata. Znamo da nisu sve lijepe i da se ljudi vrlo često posvađaju, neko vrijeme ne razgovaraju međusobno, ali kad tad se ipak pomire. Ali nije uvijek tako jednostavno. Događaju se grozne stvari, nešto što bismo pomislili da se viđa samo na televiziji. Strahote koje ne možemo ni zamisliti, a netko ih drugi u ovom trenutku možda i trpi.

Sjeme tame jedna je od najpotresnijih knjiga koje sam ikada pročitala. Toliko tuge i boli se rijetko nađe na dvjestotinjak stranica. A temelji se na stvarnim događajima. I tada shvatimo da se to zaista i stvarno događa, koliko god se ipak nadali da je to plod mašte talentiranog pisca. I dijelovi i jesu, ali u pozadini je istinita priča.

Obitelj poput mnogih, otac koji puno radi, cijenjen je na svom poslu i nema problema s uzornim ponašanjem pred susjedima i suradnicima. Za svoje godine još uvijek relativno privlačan, posebno mladim djevojkama koje ne znaju s kime se suočavaju. Jer on je sve samo ne ono za što se predstavlja. Ne želite znati što se događa iza njegova četiri zida. Živi sa suprugom i najmlađim dijetetom, sinom kojem je do nedavno bio uzor. Obje kćeri žive svoj život. Najstarija je jako mlada rodila i preselila se u Hamburg, a mlađa živi i ide u srednju školu u susjednom gradu. Supruga je ta koja sve podnosi, čije tijelo trpi i pati kad popodne pijan i nezadovoljan dođe kući. A ona i dalje šuti, i dalje nalazi isprike za njegovo ponašanje. Iako je svjesna svega što on čini i izvan kuće, tračak nade se uvijek nađe i opravdava svaki njegov pokret.

Priču pratimo iz različitih perspektiva, naratori se izmijenjuju te se postepeno slika sužava i dolazimo do više šokantnih otkrića. Kad pomislite da gore ne može biti, ovaj put može. I sve je teže okretati stranice, sve je bolnije otkrivati užase koji se kriju u toj obitelji. Ne možete vjerovati da je sve to moguće. Ali onda pročitate slične novinske članke ili vapaje na internetu i, nažalost, shvatite da je to nečija svakodnevnica. I osuđujete i psujete, ponekad ne samo zločinca, već i žrtvu. Nije vam jasno kako može sve to trpjeti, zašto ne pospremi sebe i djecu i pobjegne. Ali ne možete suditi. Možete se samo nadati da neće biti gorih posljedica, a i da će se sljedeća žrtva trgnuti i usuditi progovoriti. Na taj će način možda spasiti i više života. Ali posebno one najvažnije, živote svoje djece.

Za ovaj roman morate biti spremni i pripremiti se na najgore, na slikovite opise i izraze. Zaprepastit ćete se načinom na koji je autorica ogoljela svoje glavne likove, doslovno ih je skinula pred čitateljem. Sve nam je otkrila, nažalost ono najgore. Zlo, sram, osveta, ljubomora, strah, prijezir. Nadu nam nije oduzela, ljubav izmeđe braće i sestara je ipak izašla na vidjelo, a i osjećaj odgovornosti i privrženosti prema vlastitom djetetu. I to su jedini svjetli trenuci u ovom teškom i nemilosrdnom romanu. Možda se pravda ipak negdje pokaže.

Sjeme tame

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>