Blog

Jo Nesbø: Macbeth | by Dva boema

Život je samo sjena što luta, bijedni glumac što se na pozornici razmeće, prodrhti svoj sat, i ne čuje se više. On je bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa.

-W. Shakespeare, Macbeth – 5. čin, dio Macbethova monologa

Kažu da je William Shakespeare, kralj tragedija i kazališta, u svojem opusu stvorio dvije najkrvavije drame. Prva je Tit Andronik, zapanjujuća priča o rimskom vojskovođi i odlukama koje su njegovu obitelj i dvor svele na poprište zastrašujućih zločina, a druga je Macbeth, saga o vladaru vođenom ženinim ambicijama, mračnim proročanstvima i crveno obojenoj sudbini koja čeka one koji na sebe uzimaju pravo za oduzimanje tuđih života u svoju korist.

Kao gotovo završena preddiplomka komparativne književnosti, sa Shakespeareom sam ne na ‘ti’, već skupa pijemo kavu od valjda mog 2. razreda srednje škole, i niti jednoj živućoj duši ne dam pravo da zucne slovo protiv najboljeg dramatičara u povijesti kazališta. (Barem po mom mišljenju, ali kao što rekoh, branit ću dobrog djedicu Willa dok u meni ima posljednjeg daha.) Stoga vjerojatno nije čudno da sam ostala zabezeknuta i zijevajući kao gladni pelikan kad sam jednog predvečerja u nekoj knjižari na policama ugledala Nesbøovog Macbetha. Proturječno meni samoj i mom prvotnom kratkotrajnom izljevu šoka jer sam se, blago rečeno, prestravila s pitanjem kako taj roman uopće može izgledati, jedan dio mene strašno je vapio da mi ta velika knjiga sleti u ruke i pred oči. Zahvaljujući suradnji s FokusomMacbeth je dobio dom na mojoj pretrpanoj polici, a moj je knjiški želudac postao savršeno zadovoljen pročitanim.

Priznajem da sam bila užasno skeptična prije početka čitanja, osobito zato što si nikako nisam mogla predočiti kako bi se kostur Shakespeareove drame mogao prenijeti u moderni kriminalistički roman. Nesbø je zadržao sva imena s originalnog dramskog popisa likova, s jedinom iznimkom lika Macduffa, koji je u romanu prilagođen kao Duff. U trodijelnoj kompoziciji, na opsežnih 480 stranica, pisac je predstavio nepoznati kišni lučki grad u kojem prevladava industrija droge, vlada opće bezakonje, nezaposlenost i kriminal, policija i čelnici grada šuruju s narkomanskom mafijom, a melankolija i strah jedini su poznati osjećaji među građanima.

Nakon smrti šefa policije Kennetha, na njegovo mjesto dolazi Duncan, za sobom čineći neke izmjene u hijerarhiji policije. Tako vođu specijalne postrojbe, glavnog lika Macbetha, radi uspješne operacije oružanog sukoba s narko-bandom Norveški jahači, odluči unaprijediti u načelnika Odjela za organizirani kriminal. Prva izrazita paralela s poznatom tragedijom iz 1606., jest proročanstvo triju sestara, suradnica glavnog šefa narko-mafije, Hekate, koji svojom proizvodnjom droga pod imenom urok sila, drži cijeli grad u šaci. Na putu do policijske stanice, tri ružne sestre deformiranih lica, baš kao i tri vještice u originalu, presretnu Macbetha i njegovog najboljeg prijatelja Banqua i prenesu mu čestitke za unaprjeđenje, iako je Macbeth tek bio na putu za razgovor s Duncanom. Osim što to potvrđuje sumnje da misteriozni Hekata ima potpunu vlast nad gradom i da zna sve i prije no što neki sami saznaju, rečenica triju sestara zakotrljala je kamenčić niz strmo brdo Macbethove sudbine. Njegova ljubav, žena po imenu Lady, inače vlasnica prestižnog kasina i hotela Inverness, probuđenih nečasnih ambicija iste noći nagovara Macbetha da se pokrene i započne svoje uzdizanje po ljestvici moći u policijskoj upravi.

A kao prvi korak, Macbeth mora ubiti Duncana.

Tu su bili slični, oboje su izborili svoj uspon na vrh, oboje su platili cijenu. Zar da stanu sad, na pola puta, da se odreknu nagrade? Da se odreknu ugleda, pogleda s vrha? Imao je on hrabrosti, pa i odlučnosti da postupi okrutno, ali imao je i manu koja ih je mogla skupo koštati. Nije bio zao. A moraš biti zao, barem u onom jednom, presudnom trenutku. U tom trenutku kratkovidni moral ne smije biti na tvojoj strani, ne smiješ izgubiti iz vida širu perspektivu, ne smiješ se pitati činiš li dobro, u tom jednom, malom trenutku.

Kao što to oduvijek biva kod jednog pomno planiranog zločina počinjenog u svrhu vlastite koristi, jedno ubojstvo za sobom povlači drugo pa treće i tako u nedogled. Nakon Duncana, Macbethu na putu stoji Malcolm, novi šef policije. Nakon Malcolma, njegov prijatelj Banquo i njegov sin Fleance. Niže se ubojstvo za ubojstvom, Macbeth stječe još moći, ali zajedno s njom i okrvavljene ruke. Nekad bivši ovisnik o uroku, čist godinama, da bi ustabilio svoje nemirne misli uzrokovane gomilanjem zločina, Macbeth se vraća svojoj najgoroj ovisnosti. Izluđen halucinogenim utjecajima droge, prisilni izljevi grižnje savjesti isplivavaju na površinu Macbethovog uma u obliku samo njemu vidljivih krvavih prikaza do nedavno njegovih živih suradnika koje je hladno pogubio. Istovremeno, njegova Lady spletom okolnosti uzimanja iste droge te jednog slučajnog susreta s nepoznatim malim mrtvim tijelom, biva uvučena u jedva potisnuta sjećanja iz njene monstruozne povijesti koja ju u konačnici nagnaju na potpuni izlazak iz normalnog duševnog stanja.

Macbeth se u kulminaciji romana nalazi izgubljen između odvikavanja od narkomanskog stanja u koje se ponovno vratio, usrdnih  pokušaja da svrgne Hekatu i želje da postane novi gradonačelnik kako bi stekao maksimum moći, a kad u svemu ostane bez svoje ljubavnice, svoje mračne zvijezde vodilje koja ga je prva i uputila na tu zločinačku stazu kojom sve brže kroči, polako postaje sve izglednije da će onaj mali broj preživjelih pravednika možda ipak uspjeti vratiti propali grad na pravi put.

I bitka može započeti.

Jo Nesbø fantastično je uspio prenijeti esenciju lika Macbetha iz Shakespeareove istoimene drame u moderni roman te čak i uz prilagodbe i dodatak narkomanije, zadržao je originalne karakteristike. Nekontrolirana želja za nečim većim, višim, grebanje za moć i odabir zločina kao pravog puta do uspjeha, pomiješani s dubokim osjećajima prema svojoj ženi i želje da joj udovolji, da bude zadovoljna njime te konačno opće gubljenje granice između stvarnosti i sna, sve su to osnovne crte koje se navode pri opisivanju jednog Macbetha, bilo Shakespeareovog, bilo Nesbøovog. Kad na sve to dodamo i istinsku, duboku grižnju savjest koja nesvjesno nagriza um do postepenog ludila, moderni Macbeth stoji pred nama u napetom trileru od kojeg se svatko u nekom trenutku čitanja pomalo naježi.

Protrljao je lice. Bio je zadrijemao. Sanjao je da leži uz Lady u krevetu, kad su se bešumno otvorila vrata. Silueta na pragu nosila je ogrtač s kapuljačom koja joj je prekrivala lice. Tek kad je zakoračila na svjetlost, Macbeth shvati da je to Banquo. Nije imao jedno oko, a iz obraza i čela gmizali su mu bijeli crvi. Macbeth se dohvatio pod sako, zgrabio jedan od dva bodeža iz futrole i bacio ga. Bodež se zario Banquu u čelo uz slabi, mekani zvuk, kao da više nije bilo kosti kroz koju bi prošao. Ali to nije zaustavilo duha koji je nastavio prilaziti krevetu.

Napetost se postupno gradi uz mnoštvo zapetljanih odnosa među likovima, na stranicama se traže važni detalji koji bi mogli prevagnuti za kraj radnje, a u nekom se trenutku svatko čini osumnjičenim, svi bi mogli biti taj veliki zločinac, čak i ako je onaj glavni poznat. Rijetke su zapravo knjige s negativcem kao glavnim likom. Iako bih ja Macbetha svrstala negdje između, na mjesto čovjeka koji je pripada u potpunosti ni lošoj, ali ni dobroj strani, upravo radi njegove slabosti i podložnosti manipulativnim osobama te izrazitim žaljenjem koje se manifestira kroz halucinacije o mrtvima, on je generalno rečeno, negativac.

Ono što zapravo oduševljava pri čitanju Macbetha ta je posebna ushićenost da se iz stranice u stranicu saznaje nešto novo o liku, s nestrpljenjem se iščekuje što će sljedeće učiniti, što će mu se iduće dogoditi, a čitatelj tek na pola puta shvati da on tako ‘usplahireno’ zapravo sve vrijeme prati lošeg lika.

Macbeth je u pravom smislu svake riječi antijunak.

Ali tko su onda čitatelji, ako su s tolikim nestrpljenjem pratili svog glavnog lika, svog velikog negativca, maestralnog antijunaka?

Svoj primjerak vrhunskog trilera napisanog po uzoru na najpoznatijeg dramatičara svih vremena, možete nabaviti u nakladi izdavačke kuće Fokus, na prodajnim mjestima u knjižarama ili jednostavnije, klikom na njihovu stranicu, ovdje.

Na svoj način saznajte je li Macbeth uspio u svom usponu ili će zauvijek ostati zapamćen kao čovjek okrvavljenih ruku…

Na čoji je ležao jedan žeton na crvenom polju, ispod herca, a drugi na crnom. Ali zvuk je pravio kotač koji se okretao sve sporije. Bijela kuglica skakutala je s polja na polje.

A onda se, napokon uhvaćena, primirila.

U onom jedinom zelenom polju koje znači da kuća nosi sve.

I nitko od igrača ne pobjeđuje.

RECENZIJA: Hommage velikom Shakespeareu – Macbeth, Jo Nesbø

https://fokusnahit.com/proizvod/macbeth/

Napišite komentar!

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>