Søren Sveistrup: Čovjek od kestena | by Čitateljica 08/02/2021

Sažeti dojam o romanu od petstotinjak stranica na nekih petstotinjak riječi nije laka misija. Søren Sveistrup pred nas je stavio roman koji skoro nije nastao, naime on je u jednom trenutku od njega nakon otprilike napisanih dvjesto stranica i odustao. Za njega to nije bilo to, ali na nagovor supruge i izdavača vratio mu se i uz izmjene ga dovršio.

Skandinavski noir je kategorija za sebe i nema smisla uspoređivati ga s nekim drugim trilerima, nekim drugim žanrovima. Skandinavcima uspijeva hladnoću prenijeti na papir toliko da je čitajući osjetite, naravno uz tjeskobu koja je sveprisutna. Kratka poglavlja su ono što Čovjeka od kestena čini dinamičnim za čitanje, ali ta kratka poglavlja nisu radnju učinila dinamičnom, štoviše ona mi se učinila sporom.

Na samom početku 1989. godina je i dogodio se nezamisliv zločin na farmi Møno. Brzim premotavanjem unaprijed godina je 2019. i nalazimo se u Kopenhagenu i na poprištu novog jezivog zločina. Agentica Naia Thulin taman pred prebačaj u novi odjel zbog pomanjkanja agenata zadužena je za rješavanje potonjega, a partner joj je iz Europola u Haagu prognani kolega.

Sve upućuje na to da je u lovu novi serijski ubojica koji kao svoju posjetnicu ostavlja figurice od kestena, čovječuljka od dva kestena i čačkalica, no kao da to samo po sebi nije dovoljno na njima se nalazi otisak prsta prije godinu dana nestale i ubijene ministričine kćeri.

Stranicu za stranicom autor me navodio na sve moguće krive tragove, jer naravno kao i većina pokušavam sama shvatiti tko, što, kako i zašto, koji su motivi, no iskreno ovog puta lutala sam u magli.

Srećom dio koji se meni svidio, a nažalost više je onoga što mi se nije svidjelo, je taj da iako je sudeći po svemu ovo triler od kojeg se ledi krv u žilama, nema u njemu puno krvoprolića, sasvim dovoljno da popratimo slučaj i da nam bude jasno, a više je radnja fokusirana na rješavanje, na likove, na one glavne, ali i na one sporedne, zato što na kraju svaki od njih je podjednako važan.

Vjerojatno ste već čuli ili pročitali da je autor ideju dobio čuvši pjesmicu u vrtiću svoje djece.

”Kestenjaru, javi se. Kestenjaru, javi se.
Nosiš li u vreći svojoj kestene i meni?
Ostani još malo, pa onda dalje kreni.”

Iako je to popularna dječja jesenska pjesmica koju djeca često izvode u vrtićima, autor je u njoj čuo zlokoban prizvuk i iz nje je nastao Čovjek od kestena.

Søren Sveistrup: Čovjek od kestena

Čovjek od kestena

« Jenny Han: Shug | by Knjiški moljac
John Green, Maureen Johnson i Lauren Myracle: Pada snijeg | by P. S. I Love Books »