Blog

Fredrik Backman: Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao | by Učiteljica čita

Pomalo sa sramom priznajem da mi je ovo prva knjiga Fredrika Backmana koju sam pročitala. Toliko lijepoga sam čula o njegovom pisanju i knjigama da me jednostavno bilo strah posegnuti za nekom od njih. Stajale su na polici i čekale. Drago mi je da je čekanje završilo i da sam zakoračila u svijet njegovih priča.

Djevojčica Elsa ima sedam godina, ali uskoro će imati čak osam. Njezina bakica ima 77 godina i najbolje su prijateljice jer niti jedna se zapravo ne uklapa među svoje vršnjake, štoviše među ljude općenito. Elsa i sama zna da je drugačija, ravnatelj joj je rekao da se mora prilagoditi i biti kao ostala djeca, a drugi odrasli govore da je jako zrela za svoje godine, misleći pritom da je previše naporna za tako malu dob. Bakica je za Elsu disfunkcionalni superheroj koji ima supermoći spašavanja života i izluđivanja ljudi. Ona je jako živahna i luckasta osoba, a neki zli jezici rekli bi i da je luda. Budući da su obje svjesne mišljenja okoline, napravile su svoj svijet i komuniciraju svojim tajnim jezikom kojeg nitko drugi ne razumije. Sve se čini savršenim dok Elsa ne načuje priču o raku, a bakica ubrzo napusti ovaj svijet. Ipak, ona ne napušta Elsu u potpunosti, već se javlja kroz svoja pisma koja stižu Elsi nakon njene smrti.

Knjiga započinje rečenicom „Svi sedmogodišnjaci zaslužuju superjunake.“ i odmah tom rečenicom me osvojila jer zaista vjerujem u to. Vjerujem da i mi koji smo blizu dvadeset šeste zaslužujemo svoje superjunake koji će biti uz nas i sa naših šezdeset sedam. Elsa je svog junaka pronašla u bakici, svojoj najboljoj prijateljici. Bakica je za nju izmislila cijeli svijet u koji zajedno odlaze kada god se za time pokaže potreba ili se im jednostavno pruži prilika i javi želja. One su dvije nerazdvojne neshvaćene duše i ne čudi što se Elsa osjeća izdano i napušteno kada bakica ode. Razumijem kako se Elsa osjećala i kroz što je prolazila. Ona je zaslužila imati svoju bakicu, svoju superjunakinju do kraja života. Ali, u životu to ne ide tako i na Elsi je, kao i na svima nama, da se nosimo s time najbolje što možemo. Bakica je dijelila njezino mišljenje pa se pobrinula da Elsa osjeti nju i njezinu prisutnost i nakon njezine smrti, kroz njena pisma, ali i kroz neka druga živa bića.

Puno je toga što mi se svidjelo kod Backmanova pisanja, ali i kod ove knjige. On svoje likove prikazuje sa svim vrlinama, ali i manama, nitko nije savršen, svi smo „malo na svoju stranu“, krijemo neke privatne probleme, pretrpjeli smo razna ugodna i neugodna iznenađenja koja su ostavila traga na nama, svi imamo neke svoje tuge koje nas tište u trenucima samoće. Natjerao me na promišljanje o situacijama u kojima sam, kao i svi ostali, stvorila mišljenje o nekome na temelju površnih informacija, ne razmišljajući krije li se još nešto ispod te površine koju se usudimo pokazati drugima. Ova knjiga nam iznova ukazuje na to da se duboko u nama kriju opravdanja za sve naše postupke.

Osim likova, oduševio me stil pisanja ovog autora. Kroz priču nas vodi sigurno i s dozom humora, pritom izazivajući u nama cijeli spektar emocija, a na trenutke sam imala osjećaj kao da sam aktivni sudionik te priče. Sigurna sam da je ovo samo prva u nizu knjiga ovog autora koju ću pročitati.

Imala sam priliku i sreću upoznati djecu kao što je Elsa. Nekima naporna i jednostavno previše, meni predmet divljenja i neiscrpan izvor energije, informacija i motivacije. Shvaćam zašto su takva djeca neshvaćena od strane vršnjaka i zaista bih voljela kada bi ovu knjigu pročitala i djeca i odrasli. Da svi vide da nije jednostavno kada si malo drugačiji, da naučimo da treba više tolerirati različitosti, ali i da u svojoj različitosti nikada nismo sami.

Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao, Fredrik Backman

Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>