Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi | by S police 12/02/2021

Kakvu poveznicu bi mogli imati pljačkaš, mladi bračni par, bogata bankarica, umirovljeni par, starija gospođa, agentica za prodaju i muškarac prerušen u zeca? I jedan most?

Svi oni su samo došli pogledati stan. Svi su oni u lovu. Samo se pljačkaš našao na krivom mjestu… a cirkus nastaje kada slučaj preuzmu dva policajca koji su otsc i sin. Svaki ima svoje teorije i metode rada, ali što je od toga zapravo ispravno?

Je li moguće da svi lažu? Ili samo štite sebe i bližnje?

Nema sumnje da je Backman uspio stvoriti još jednu originalnu priču. Uz citate koji iskaču na svakoj stranici pa sve do likova koji su posebni. Pljačkaš koji se osjeća kao zatočen, agentica koja svoj posao radi jako loše, žena puna mudrosti i suosjećanja, trudnica na izmaku snaga koju vješto bodri cijela ekipa, a najviše njena supruga. Čovjek koji se maskirao u zeca, bračni par koji je tu samo da vidi isplati li se stan kupiti pa preprodati i bahata bankarica (čitaj teški snob). Već i samo nabrajanje zvuči ludo, zar ne? A tek kad krenu jesti limete koje su postavljene za ukras, plakati u ormaru, pričati o avanturama iz mladosti i slično, predstava počinje…

Cijela priča svela se na ono što radimo za najbliže i na ono što krivo radimo u životu. Ponekad čovjek živi u zabludi i sam sebi maže oči sve dok mu sudbina i plan koji netko gore ima za nas, ne pokaže drukčije.

Tjeskobni ljudi su uistinu tjeskobni. Od krvi i mesa. Tjeskobni ljudi su baš poput tebe, mene, tvog susjeda, mog brata. Puni problema, brige za djecu i roditelje te planova za sebe.

Priča uistinu teče polako i autor nema namjeru ubrzati. Na nama je da odlučimo hoćemo li to sporo, dugo opisivanje doživjeti kao kamenčić u cipeli ili žlicu koja je upala u med.

Bila sam pomalo skeptična kad sam krenula s čitanjem jer od Backmana uvijek očekujem više i više. Ali s druge strane, znala sam kako to biva u njegovim knjigama. Život, nedaće, bezvoljni pa čak i depresivni glavni likovi, a onda boom! Iznenađenje. Svaki od tih likova dobije svoju priču, svaki je poseban, neki malo više, a neki malo manje. Ima par i klišeja, ali sve se savršeno stapa. Baš poput života koji ide nekakvim redom od rođenja, prvih koraka, škole, prvog poljupca… sve je kako treba biti.

Volim tu snagu i važnost koju Backman pridaje obitelji. Iako se spominje pljačkaš, upravo taj pljačkaš bi učinio sve za svoju djecu. Tako je ova priča i nastala.

Vjetar u leđa, rame za plakanje, oslonac u krizi. To su nam roditelji.

Cijeniti, voljeti, poštovati. Samo to zauzvrat. Na nama je da biramo.

Imate moje preporuke. 🙂

Hvala na čitanju recenzije.

Tjeskobni ljudi – Fredrik Backman

Tjeskobni ljudi

« Søren Sveistrup: Čovjek od kestena | by Life&Socks
Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži | by Write Owl »