Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi | by Throne of Bookaholic 10/02/2021

Švedski autor Fredrik Backman pravi je dokaz da Skandinavci ne pišu samo izuzetne trilere i kriminalističke romane. Kroz prethodne romane, Backman nam je dokazao koliko vješto zna upravljati ljudskim emocijama, stvarajući tako duboko i dobro razrađene likove da se ponekad možemo i sami prepoznati u njima, ili možda nekog nama bliskog, da suosjećamo s njima, da se smijemo i plačemo kad je to potrebno.

Vjerujem da sam vam već postala dosadna pričajući o tome koliko volim autora i svako djelo koje napiše. Koliko svaki novi prijevod s nestrpljenjem iščekujem. Znam da jesam. Ali nema veze, kad je autor poput Backmana u pitanju, volim se ponavljati. Tako da ću reći još jednom – Fredrik Backman čudo je od autora. A Tjeskobni ljudi roman je koji morate što prije pročitati! 🙂

Mislim da je svakome od nas barem jednom u životu kroz glavu prošla ista misao – što bismo napravili kada bismo se našli usred pljačke? Kako bi se ponašali? Bi li bilo jednako kao u scenama koje svakodnevno gledamo u filmovima? Što bismo osjećali? Kad vam netko kaže pljačka, obično pomislite na mjesta poput banke, trgovine, kladionice. No, mislim da još nikome nije palo na pamet da biste tijekom razgledavanja stanova koji su na prodaju mogli postati taoci. Jer, logično, što bi pljačkaš tamo imao tražiti? Ipak, čini se da se u novom Backmanovom romanu upravo to dogodilo – nemoguće je postalo itekako moguće.

Razgledavanje stanova koji su na prodaju obično nije pitanje života ili smrti. Međutim, stan širom otvorenih vrata u koji je banuo neuspješni pljačkaš banke i potom potencijalne kupce te nekretnine proglasio taocima, postaje – upravo to. Zašto kažem neuspješni? Pa, naš “junak” nije dobro promislio prije svog čina te je uletio u bezgotovinsku banku tražeći novac. Da, dobro ste pročitali. I to se događa. Pljačka banke očito je još od samog početka bila iznenađujuće loša ideja. I taman kad se pljačkaš odlučio ispričati, odustati od svega, nije dobio priliku za to jer je policija bila pozvana. Naravno da se pljačkaš tad sav uspaničio i istrčao van, a igrom slučaja utrčao je na prva otvorena vrata za koja se ispostavilo da su vodila do stana koji je bio otvoren za razgledavanje.

Ulica ispred zgrade bila je prepuna novinara i policajaca, a pljačkaš koji je pretrpio neuspjeh u pljačkanju banke uspio je (slučajno, naravno) izazvati talačku krizu. Jer život ne ispadne uvijek onako kako ste zamislili.

Da cijela situacija bude zanimljivija, taoci su ne tako obični ljudi. Među njima imamo nedavno umirovljeni par koji umjesto svog braka neumorno obnavlja stanove. Zatim tu je i bogata bankarica, previše zauzeta karijerom i zarađivanjem da bi se brinula i za koga drugog. U stanu je i mladi par koji će uskoro dobiti dijete, i to je otprilike jedino oko čega se mogu složiti te postarija gospođa koju mahanje pištoljem ne može impresionirati, a kamoli zastrašiti. No, to nije sve. Ne pitajte zašto, ali u stanu se nalazi i sredovječan muškarac prerušen u zeca. I, naravno, vrlo iritantna agentica za prodaju nekretnina. Već se i sad može zaključiti kako je pljačkaš uspio skupiti najnaporniju skupinu talaca na svijetu.

No, svaki od njih ima svoju priču. Svaki od njih skriva svoje demone, svoju bol, patnju i tugu. Također mi se svidjelo što je autor uspio napraviti takvu priču da su svi likovi na neki način povezani. Ne mogu vam pokvariti iznenađenje i reći na koji način, na vama je da to otkrijete. Meni najzanimljiviji lik bila je Zara, gore spomenuta bankarica. Iako je svima bila iritantna, sebična i činilo se kao da ne mari ni za koga osim za sebe, imala je svoje razloge, i to razloge deset godina stare. Teško je nositi osjećaj krivnje toliki niz godina. Teško je misliti da ste na neki način odgovorni za nešto, da su vaši postupci tako drastično utjecali na nekoga. Zato se Zara ogradila i sagradila visok, čvrst zid oko sebe, kako se to ne bi ponovilo.

No, pravi cirkus nastaje tek kad svi taoci završe na policiji u kojoj dvojica policajaca, otac i sin koji se nikako ne slažu, pokušavaju razriješiti slučaj. Je li moguće da svi ti ljudi, i to pred istražnim organima, besramno lažu? I kako je, pobogu, iz zatvorenog stana nestao pljačkaš?

Malo koji autor uspije kroz sve romane zadržati kvalitetu, originalnost, jedinstvenu i prepoznatljivu čar kojom zrače. Backmanu je to svaki put iznova uspjelo. Backman nas iznova uči kako život ponekad sadrži različite nijanse sive, ali bitno je znati da u tom širokom spektru boja postoje i one svijetle, tople. Potrebno je samo dopustiti im da razbiju sivilo. Tjeskobni ljudi vrlo je poseban roman. Otkačen, a dirljiv. Uvrnut, prožet humorom i životnim lekcijama, ovaj originalan roman jednostavno morate pročitati, bez obzira jeste li Backmanov ljubitelj ili ne. Ako i niste, možda upravo zbog ove knjige postanete… 😉

Throne of Bookaholic – Tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi

« Fredrik Backman: Svakog jutra put do kuće sve je duži | by Write Owl
Jenny Han: Shug | by Knjiški moljac »