Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi | by Učiteljica čita 30/04/2021

Sve je krenulo u pogrešnom smjeru kada je pljačkaš banke krenuo u pohod bez da je pomno razmislio o svakom svojem koraku. Zbog toga se spletom nespretnih okolnosti našao u prepunom stanu za vrijeme razgledavanja. Potencijalni kupci, među kojima su bili i bogata bankarica, umirovljeni par, par koji čeka dijete, ali i čovjek u kostimu zeca, pokazali su se kao najgori taoci ikad, gotovo jednako loši kao pljačkaš koji ih je zatočio. Možda ste pomislili da je situacija već dovoljno grozna, no sada tek na scenu stupaju i dva policajca, otac i sin, koji po završetku neplanirane otmice ispituju svjedoke u policijskoj stanici. Ispostavlja se da je nemoguće bilo kome od njih vjerovati te da postoji mogućnost da čak i mile starice mogu govoriti neistinu. No ono što tek ostavlja bez teksta činjenica je da je pljačkaš netragom nestao iz stana, i nitko ne zna gdje se skriva.

Kako i sam autor govori, ovo je priča o mnogočemu, o idiotima, mostovima, pljački banke i razgledavanju stana, no istovremeno ona možda nije baš ništa od toga. Često potpuno pogrešno shvatimo temu i bit priče pa mislimo da je ona o nekoj stvari, dok je zapravo o nečem potpuno drugačijem. Ništa vam nije jasno? I mislila sam. Bit će vam sve jasnije što više stranica okrenete i što se više približite samom kraju ove zanimljive priče. Izvrstan je primjerak knjige koja pokazuje da sve u priči ima smisao i da će sve sjesti na svoje mjesto koliko god mi mislili da baš ništa nema smisla i da se moglo puno toga odbaciti.

Moram priznati da mi je čitanje ove knjige išlo nekako teže od zamišljenog. Budući da je u pitanju Fredrik Backman koji je vrlo brzo zauzeo posebno mjesto u mom srcu, s oduševljenjem sam krenula na čitanje. Nisam sigurna je li problem bio u meni, u tome da su me smetala neka jako kratka poglavlja, neprestano izmjenjivanje stvari na koje se moram usredotočiti (pljačka, puno likova, most, razgledavanje stana, gdje je nestao pljačkaš itd.) ili u nekim drugim ometajućim faktorima. Znam samo da nisam doživjela ovu knjigu onako kako sam zamišljala i priželjkivala. Vjerujem da veliki utjecaj na to ima i dojam koji su na mene ostavile knjige Medvedgrad Mi protiv vas. Likove u njima sam zavoljela i ne mogu dočekati da čitam dalje o njihovim dogodovštinama, dok je ovdje izostala ta prisnost s likovima, kao i briga oko njihove sudbine.

Naravno, stilski je ova knjiga posebna, Backman u tome definitivno ne podbacuje. Ponovno je kreirao kompleksnu priču, priču s puno likova povezanih na potpuno neočekivane načine i priču koja je u trenutcima toliko zapetljana da se morate zapitati kako će uopće izgledati na samom kraju. Kraj donosi odgovore na sva pitanja i ne ostavlja čitatelje, kako ja to volim reći, s upitnicima iznad glave. Ipak, nisam očekivala da će sve „kliknuti“ baš tako te da će u konačnici izgledati kao kraj ljubavnog romana.

Sviđa mi se što se Backman bavi nekim jako teškim temama, no uz dozu humora i način na koji ih obrađuje, izostane osjećaj te težine i mogućih negativnih osjećaja koje bi one mogle izazvati. Dozira ih na pravi način, taman dovoljno da zastanete po završetku čitanja i promislite o svemu što ste čitali, primjerice na što su sve ljudi primorani kako bi preživjeli, kako bi pronašli unutarnji mir ili sreću te zadovoljili sebe i ljude oko sebe.

Koliko god su me neki likovi izbacili iz takta i primorali da se već na samom početku čitanja dok su davali izjave u policijskoj postaji, zapitam je li moguće da su baš svi toliki idioti (ipak je ovo knjiga o idiotima, možda) na kraju su se dokazali, svi do jednoga. Dajte im šansu i ne odustajte od čitanja, možda vam na kraju prirastu srcu. I sam Backman je rekao da je druge jako lako proglasiti i smatrati idiotima kada zaboravite da je idiotski teško biti ljudsko biće.

Tjeskobni ljudi, Fredrik Backman

Tjeskobni ljudi

« K. A. Tucker: Čista divljina | by Throne of Bookaholic
K. A. Tucker: Čista divljina | by Books&Sweets »